Republika Srbija je pristala na briselski pregovorni proces još za vrijeme Tadićeve administracije, kome su danas važniji lokalni izbori na Vračaru od nekih većih tema. Tada je za pregovore bio zadužen Borko Stefanović, koji je sada dio Đilasovog tima i koji je nedavno najavio učešće na izborima.
Pristajanje na briselski proces podrazumijeva da se čitav tok života Srba sa Kosova i Metohije reguliše u tom, naizgled, pregovornom procesu. Zaista se radi o nizu diktata koje uglavnom srpska strana treba da ispuni, a sve ostalo je marketing za birače u Srbiji.
Trenutna kriza izazvana je istekom jednog od tehničkih sporazuma Beograda i Prištine o korišćenju registarskih tablica na sjeveru Kosova. Taj sporazum je bio ograničenog roka trajanja i istekao je, a zaključen je 2016. godine.
U međuvremenu se vlast na Kosovu promijenila. Hašim Tači, koji je bio američki miljenik i sa kojim je Aleksandar Vučić vodio najplodnije pregovore, smijenjen je posredstvom Evropske unije, u prvom redu Njemačke i Francuske. Njegov nasljednik Aljbin Kurti ima zadatak od EU da koliko-toliko upristoji Kosovo, da ono ne izgleda kao narko raj.
Pored borbe protiv albanske mafije na Kosovu, Kurti ima drugi pristup odnosima sa Beogradom. Tači je težio dobijanju stolice u UN-u i samim tim dobijanja za Kosovo statusa međunarodno priznate države. Kurti razumije da se to u ovom trenutku ne može desiti jer vlasti u Srbiji za taj postupak ne bi dobile od EU i SAD-a ama baš ništa.
Stoga je Kurti riješio da se usredsredi na nezvanične integracije sa Albanijom – infrastrukturne, energetske, kulturne. Jednom riječju, da granica između Albanije i Kosova u potpunosti nestane, iako zvanično Velika Albanija ne dolazi u obzir. Njegove jednostrane poteze treba tumačiti u tom ključu da on nije zainteresovan za pregovore, barem ne u ovom trenutku.
Trenutna kriza na sjeveru Kosova izazvana je Kurtijevim jednostranim potezom, ali i netransparentnošću strategije Republike Srbije na prostoru Kosova i Metohije. Građani Srbije na Kosovu jednostavno nisu dovoljno informisani ne samo o ishodima sporazuma, jer oni to znaju kroz životnu praksu, pa makar i post festum, već i o tome šta će uslijediti poslije njih.
Konkretno, Srbi na Kosovu nisu znali da će baš danas kosovske specijalne snage da im upadnu u gradove i da krenu da im oduzimaju privremene registarske tablice, koje su koliko juče bile prihvatane kao legalne od istih tih kosovskih vlasti. Njihova prva reakcija je da izađu na demonstracije kako bi zaštitili svoja prava.
Pored sve pompe i jeftinog populizma vlasti iz Beograda im ni na koji način ne mogu pomoći, van briselskog pregovornog procesa, to jest. Jedino što Beograd može je da apeluje na EU, a briselske birokrate će da pozovu na smirivanje tenzija. Sva ostala tehnička pitanja, koja su za Srbe sa Kosova životna pitanja, mogu se riješiti samo za pregovaračkim stolom.
Doba dugoročnih blokada sjevera Kosova završeno je 2013. godine potpisivanjem Briselskog sporazuma. Od tog trenutka sjever Kosova nije pod kontrolom Republike Srbije (ne govorimo ovde o de jure statusu Kosova i Metohije). Aleksandar Vučić može da napravi još jedan šou u vezi sa datom situacijom, da se posipa pepelom i istovremeno prijeti, u svom osobitom stilu, ali to nema cilj da se promijeni stanje na Kosovu, već da on zbaci krivicu sa sebe.
Kada predstava sa „hitnom sjednicom Savjeta za nacionalnu bezbjednost“ bude završena, ili će se krenuti u novu rundu tehničkih pregovora, ako je Kurti za to zainteresovan i isto mu sugerišu predstavnici EU, ili će Srbi sa sjevera Kosova preći na kosovske registarske tablice. Oni građani koji izaberu tablice Republike Srbije biće prinuđeni da plaćaju osiguranje, kao da dolaze na svoju teritoriju iz inostranstva.
Aleksandar Đokić
Izvor: Fejsbuk
