Knjiga Društvo spektakla francuskog mislioca Gi Debora, jedna je od najuticajnijih kritika savremenog potrošačkog društva. Iako se Deborova knjiga prvi put pojavila 1967. godina, ona i danas, pola vijeka nakon objavljivanja, i dalje inspiriše raspravu i utiče na kritičko mišljenje. Iole obaviještenom čovjeku ovo djelo je poznato makar po naslovu, ako ne i po njegovom sadržaju koji odlikuje gusti prozni tekst ispisan u aforističkom stilu, uz pozivanja na raznorodne autore. No, po svoj prilici, ni toj većini iole obavještenih ljudi ne pripada naša Ministarka kulture i medija, u protivnom, riječ „spektakularan“ ne bi koristila u kontekstu najave 37. Hercegnovskog filmskog festivala. Ali, svojim neznanjem ili namjerom Ministarka je potvrdila svoju pripadnost društvu spektakla koje opisuje Gi Debor u istoimenoj knjizi.
Riječ je o društvu u kome se sve svodi na frivolnost površne percepcije i zabave koju pruža spektakl. U društvu spektakla stvarno iskustvo zamijenjeno je njegovim posredovanim predstavljanjem u prizorima i slikama kao sredstvima pomoću kojih opažamo svijet i koje su postale zamjena za stvarnost. Sve je posredovano slikama koje nas odvajaju od iskustva istinske stvarnosti, od istinskog ljudskog i međuljudskog života i od traganja za smislom. Upravo predstave, slike i prizori stvaraju sveprisutni spektakl koji služi za propagiranje dominantne ideologije i promovisanje potrošnje. Autentični život je zamijenjen njegovom predstavom, a mi postajemo pasivni posmatrači sopstvenog postojanja, zarobljeni u konzumerizmu i otuđenju.
U društvu spektakla sve je „spektakularno“, jer sve je roba namijenjena potrošnji i „komodifikaciji“ života, pa je i kultura postala roba. Gi Debor će reći: „Od kada je postala roba, kultura teži da postane vodeća roba društva spektakla“. Društvo spektakla tako stvara kulturu pasivnosti u kojoj se ljudi podstiču da konzumiraju, a ne da aktivno učestvuju. Kultura je predstavljena kao gotov proizvod koji treba konzumirati, a ne kao kreativni proces u koji svi mogu da budu uključeni.
Spektakl je glavno oruđe društvene separacije, otuđenja i kontrole koja se odvija putem potrošnje, infrormacija i zabave, pritom stvarajući lažno jedinstvo. Jer, u takvom društvu sve je oblikovano spektaklom koji je paravan za razdvajanje ljudi jednih od drugih i od sopstvenog iskustva.
Napokon, u društvu spektakla nema vremena za zaustavljanje i razmišljanje. A to nam najbolje demonstrira Ministarka kulture i medija, na svom primjeru.
Milovan Urvan
