Da li u ovoj našoj nesreći postoji jedan medij koji rusko-ukrajinsku agoniju bar pokušava predočiti na profesionalan način!? Ne samo zbog profesionalne etike, već zbog etike uopšte. U redu, čovjek pa i mediji imaju pravo na pristrasnost, ali da li to mora da odvodi u ovaj ponor, u kojem jedni se otvoreno raduju mrtvim Rusima, drugi mrtvim Ukrajincima. Ima li neki analitičar da predoči rusko-ukrajinski odnos u svom istorijskom kontinuitetu, koji nije malen, niti vezan samo za ovaj ili prošli vijek. Možda bi to bilo korisno. Ili u današnjem svijetu postoje samo oni što su analitičari toliko koliko su i od koga su plaćeni?
Pogledaš jedan portal ili TV kanal, pomisliš, evo, Ukrajinci pobiše Ruse; pređeš na drugi, kada tamo sasvim suprotan ishod borbe. Sasvim izvjesno ovaj svijet jeste na ivici ponora, jer je u njemu potpuno iščezla strast za istinom. Svjestan sam da je propaganda sastavni dio i hladnih i krvavih ratova. Samo se pitam da li se u ovoj našoj provinciji ljubi išta više od laži?
Razumijem i to što mnogi priželjkuju iz svakovrsnih pobuda ovakav ili onakav ishod nove globalne raspodjele političke i ekonomske moći, ali do koje mjere ovdašnji mediji moraju biti idiotski uređivani kako bi povjerovali da njihova propaganda može uticati na bilo šta, osim na jedno – na, daljnju, proizvodnju naših lokalnih obračuna.Jasno je da se ne možemo izvući iz lančanih reakcija ovog rata što će, izvjesno, odrediti sudbinu planete. No, koliko na taj ishod ne možemo baš nikako uticati, toliko bismo mogli lance svoje lokalne ludosti, ipak, kontrolisati.
Milorad Durutović
Izvor: Fejsbuk
