Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Nego, nešto mislim: po kom to kriterijumu estetskom i etičkom (da ne pitam za pozitivni propis) riječ „kokoška“ postade uvreda? I to u društvu gdje su „vuk“ , „tigar“ i „soko“ – suvi komplimenti. Onaj dio „građanstva“ koji se užasno poređenjem crnogorskog orla sa kokoškom, morao bi da zasuče svoje intelektualne rukave i da objasni: kakva je to uvreda? Na ulici i na pijaci – u redu. Ali u emancipovanom i naprednom društvu, kakvo je to produbljivanje podjela među životinjama? Orao izaziva duhovno i estetsko divljenje, i tu nema spora. Eto ga na tolikim državnim amblemima. Ali zar na brojnim grbovima država nemamo noja, čaplju, emua…i toliku živinu srodniju kokoški nego orlu? Kokoška nas hrani a njen muški partner zorom budi. Od kad je to, među poštenim i obrazovanim svijetom, kokoš postala simbol poniženja?
Još bih se mogao zapitati ne radi li se ovdje o prikrivenom seksizmu, kada se podrazumijeva da je za Crnu Goru On (soko, orao) primjeren simbol, a Ona (koka dakle) – uvreda?
Shvatate? Reći ženi da je kokoška to bi moglo biti uvredljivo po nekim propisanim normama. Ali reći orlu da je kokoška, – gdje piše da nije pristojno?Ne zafrkavam se. Pitam ozbiljno: kad smo se to dogovorili da su uvrede sa ulice i iz kafane, postale norme građanskog obraćanja? Ako jesmo, onda su uvrede i izrazi poput : „ženetina“ , „kotula“ „djetinje“ i sl… A da li je to zbilja u redu?
Do čitanja u sljedećem broju…
