Ko je bio Tomislav Toma Zdravković rodom iz Pečenjevca nadomak Leskovca? Legenda bez premca: pevač anđeoskog glasa, pjesnik duše, kantautor, šarmer i šmeker zaljubljive prirode, boem i poročnik, narodno-muzička zvijezda u rangu rok-stara, obožavan širom Jugoslavije i dijaspore. A on bi na sve to rekao: „Ja sam samo tužan čovjek”.
Sve ovo je sabrano i predstavljeno u melanholičnom, dramskom biografskom filmu „Toma” u režiji Dragana Bjelogrlića, koji je sada pred bioskopskom publikom u Srbiji.
U Tominim savremenicima probudiće tugu i sjetu i uzburkaće more uspomena, a mladoj generaciji otkriti i predočiti šta je zapravo značila i znači narodna muzika (između dva posljednja rata na ovim našim prostorima) i zašto su njeni tvorci i izvođači bili smatrani (narodnim) umjetnicima. A Toma Zdravković jeste bio umjetnik. I njegove pjesme i stihovi žive i živjeće vječno.
Prema scenariju sa potpisima Zorana Lisinca, Nikole Pejakovića, Dragana Bjelogrlića i Maje Todorović i u Bjelogrlićevoj režiji snimljen je i film (140 minuta) i televizijska serija sa velikim brojem glumačkih učesnika u ulogama Tominih savremenika i ljudi koji su ga još od djetinjstva okruživali, radili sa njim ili bili uz njega od trenutka kada je kročio na scenu pa do njegove smrti 1991. godine. Ogroman je to period, ali ga je Bjelogrlić savladao opredijelivši se u rediteljskom postupku ne za linearnu, već za vremenski skokovitu naraciju. Radnja filma ide naprijed-nazad, u godine ključne za Tomin život i karijeru i za motive nastanka većine njegovih pjesama. Rezultat cjeline je film sa mnogo duše.
Tri su važne narativne niti u ovom filmu. Jedna je odnos Tome (Milan Marić) i legendarne, tragično preminule pjevačice Silvane Armenulić (Tamara Dragičević). Druga je odnos Tome i doktora Hadži Popovića (Petar Benčina) koji ga je liječio i lično pratio na njegovoj posljednjoj koncertnoj turneji širom Jugoslavije. Treća nit je vezana za njegove žene (četiri puta se ženio), za Nadu, nekadašnju mis Jadrana (Milena Radulović) i Gordanu, nekadašnju frizerku iz Čikaga (Sanja Marković), sa kojom je ostao do kraja života, a tu je kao veoma važna i ponavljajuća pojava njegove prve ljubavi – Romkinje Ruške (Tamara Mione). Sve ove niti su isprepletene, ojačane pobočnim gredama priča i likova sa kojima je zajedno izgrađena čvrsta portretska osnova sudbine ljudi, muzike i jednog vremena. U svemu tome ima doprinosa i direktora fotografije Gorana Volarevića…
Milan Marić, koji je sa takvom sigurnošću svojim glumačkim umijećem reinkarnirao ruskog pjesnika i pisca Sergeja Dovlatova u filmu „Dovlatov” Alekseja Germana juniora, sada u filmu „Toma” ide još dalje i dublje. U samu podsvijest i unutrašnju suštinu jednog istinski tužnog čovjeka kakav je bio Toma Zdravković.
Marić jednostavno pred očima gledalaca postaje Toma u onom svom punom gabaritu. Dovoljno je pratiti čitavu skalu promjena u Marićevim izražajnim očima.
Tamara Dragičević blista u ulozi Silvane Armenulić, obožavane pjevačice predivnog glasa i stasa, delikatne i senzibilne osobe takođe obojene tugom. Petar Benčina, kao čuveni doktor, čijoj je supruzi Ljiljani (odlična Paulina Manov) Toma posvetio onu svoju vječnu istoimenu pjesmu, glumački je osvijetlio i svu ozbiljnost jedne profesije, ali i odnos intelektualaca prema narodnoj, populističkoj muzici.
Andrija Kuzmanović kao estradni menadžer Vlada Drda ispunio je svoju ulogu u punom gabaritu, Milan Kolak kao Tomin brat Novica Zdravković nenametljivo a pojavno snažno u pojedinim trenucima izbija u prvi plan, izvrstan je (sada već porastao) Denis Murić u ulozi Tominog drugara Rame iz leskovačkih kafanskih dana.
Glumačke pogotke u svojim ulogama ostvarile su i Milena Radulović (Nada) i odlična Sanja Marković (Gordana)… Mnogo je uloga i mnogo izvrsnih glumačkih doprinosa u ovom Bjelogrlićevom filmu u kojem se pojavljuju i Tomini roditelji (Mirjana Karanović i Slobodan Boda Ninković) i čitava plejada pjevača i diskografskih izdavača sa jugoslovenske scene. Tu su i Cune i Tozovac i Lepa Lukić i Mika Antić i Zoran Radmilović i Zoran Kalezić, Davorin Popović, Kemal Monteno… Ama baš svi koji su u životu i karijeri Tome Zdravkovića nešto značili.
Tu je i sjajna muzika, osim Tominih i Silvaninih hitova, još i ona originalna, koju je za ovaj film specijalno komponovao Željko Joksimović. Originalna duetska pjesma „Ponoć” koju izvode filmski Toma i Silvana već je postala hit. Film „Toma” je od one vrste koja mami ljude u bioskope. Tu mu je i pravo mesto za gledanje. U zajedništvu, pred velikim platnom.
Dubravka Lakić
Izvor: Politika
