Ponedeljak, 27 apr 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
KulturaMozaikNaslovna 4STAV

Momo Kapor: zagrebački hitmejker

Žurnal
Published: 28. novembar, 2023.
Share
SHARE

U jedva desetak godina, od ranih sedamdesetih do ranih osamdesetih, Momo Kapor niže cijelu nisku bestselera: „I druge priče“, „Foliranti“, „Beleške jedne Ane“, „Provincijalac“, „Ada“, „Zoe“, „Od sedam do tri“, „Una“. To su bile knjige čitane i voljene, onomad često kritikovane kao „populističke“, mada su neki kritičari (prvenstveno Igor Mandić) odmah prepoznali njihovu estetsku vrijednost

Momo Kapor – slikar, književnik, novinar, senator, akademik… (Foto: Glas Srpske)

U jednom već davnom intervjuu Rajka Grlića, ovaj režiser kaže da je jedna od komparativnih prednosti socijalističke Jugoslavije za umjetnike bila u tome što vrhuške republičkih partija nisu previše marile za personalne animozitete svojih kolega iz drugih republičkih centara. Bilo je tako umjetnika koji su zavičajem i inspiracijom bivali prvenstveno vezani za jedan republički glavni grad, u drugom bi pak živjeli i radili, a treći bi im bio najvažniji kad je riječ o „logistici“ i produkciji. U zavičaju bi se zavadili s političkim „kapitalcima“, ali to im u ovim drugim centrima nije pravilo prave probleme. Dobra ilustracija ovog fenomena su „lik i djelo“ Momčila Mome Kapora.

Momo Kapor se rodio u Sarajevu 1937. od oca Gojka i majke Bojane (rođene Velimirović). Kad su mu bile samo četiri godine, nacistička Njemačka napada Kraljevinu Jugoslaviju. Otac mu je bio rezervni oficir i zarobljen je poslije okupacije, pa je cijeli rat proveo u zarobljeničkom logoru u Nirnbergu. 13. aprila 1941, tokom njemačkog bombardovanja Sarajeva, jedna bomba pogađa kuću Kapora gđe ginu i majka i baka četvorogodišnjeg Mome, a jedino đečak ostaje živ. Majka ga je zaštitila svojim tijelom i to je za njega do kraja života ostalo ključno formativno iskustvo. Do kraja rata, za đečaka Momu brine se u Sarajevu sestra njegove bake, a nakon kraja rata, kad mu otac izlazi iz zarobljeničkog logora, on dolazi po njega u Sarajevo i vodi ga u Beograd. Već u ranim pubertetskim godinama, mladi Kapor iskazuje veliki talenat i za književnost i za slikarstvo. Kad dođe vrijeme za studije, on ipak upisuje likovnu akademiju na kojoj 1961. diplomira u klasi Nedeljka Gvozdenovića. Negđe u to vrijeme upoznao je izvjesnu Anu (on, budući autor knjige „Beleške jedne Ane“) koja će mu postati supruga i majka njegovih ćerki Ane (1964) i Jelene (1968).

U onomad najtiražnijem listu Bazar Kaporova kolumna „Beleške jedne Ane“ postaje u pravom smislu kultna. Knjiga sabranih kolumni postaje pravi jugoslovenski hit. Urednik koji je zamislio biblioteku po imenu „Hit“ prepoznaju u Kaporu budući zaštitni znak svoje edicije. Preko Zlatka Crnkovića Momo Kapor je postao zagrebački hitmejker. U jedva desetak godina, od ranih sedamdesetih do ranih osamdesetih, niže se cijela niska bestselera: „I druge priče“, „Foliranti“, „Beleške jedne Ane“, „Provincijalac“, „Ada“, „Zoe“, „Od sedam do tri“, „Una“. To su bile knjige čitane i voljene, onomad često kritikovane kao „populističke“, mada su neki kritičari (prvenstveno Igor Mandić) odmah prepoznali njihovu estetsku vrijednost. Iz današnje perspektive, kao naročito dobar roman nameću se „Foliranti“, u kojem se osim dirljive priče o odrastanju, muškom prijateljstvu, prvim ljubavima, provlači i kulturološki interesantan narativ o narastanju filmske industrije u ondašnjoj Jugoslaviji. Nije se Momo Kapor slučajno bavio filmskim (lajt)motivima. I film je bio dio njegovog umjetničkog svijeta. Kao scenarista je učestvovao u brojnim ostvarenjima: „Bademi s onu stranu smrti“, „Valter brani Sarajevo“, „Džoli džokej“, „Kraj vikenda“. Bio je neobično blizak sa Zukom Džumhurom, još jednim slikarom i piscem, što je uticalo na njegov rad i u slikarstvu i u književnosti. Imao je problema sa partijskim strukturama prvenstveno u Bosni i Hercegovini, a nakon jednog putovanja u Ameriku i Kanadu i objavljivanja reportaže o srpskoj emigraciji tamo, počele su i optužbe za srpski nacionalizam. Ipak, sve do raspada Jugoslavije Kapor je često boravio u Hrvatskoj, naročito u Zagrebu i Dubrovniku i imao široku publiku poštovalaca i čitalaca.

Kad je počeo rat, otvoreno zauzima srpsko stanovište, zbog čega su ga zamrzili brojni bivši prijatelji. Otvoreno ga je branio možda jedino Igor Mandić. Najviše su ga napadali zbog tekstova i romana u kojima je bivao otrovan prema svom rodnom gradu koji se u to vrijeme nalazio pod opsadom. U jednom intervjuu je na pitanje o „kontroverznosti“ svog književnog „angažmana“ u devedesetim rekao: Šta je trebalo da radim? Da pišem o krizi identiteta intelektualca izgubljenog u lavirintima psihoanalize? Nije potrebno biti psihoanalitičar da bi se zaključilo da Kapor posredno govori o vlastitoj krizi identiteta, o sebi samome izgubljenom u lavirintima nacionalizma i politike. Nije Momo Kapor mrzio Sarajevo nekom autentičnom bernhardovskom mržnjom, on je u Sarajevu vidio neprijateljsko uporište, a prema svom „izgubljenom gradu“ je čak sačuvao i ganutljivost. I u tom zloglasnom „Poslednjem letu za Sarajevo“, on na jednom mjestu kaže nešto nježno i ganutljivo, nešto što se, po svoj prilici, može primijeniti i na njega samog: „Znao je, ma gde živeo, uvek će mu nedostajati kolevka grada u kotlini gde se tačno ne raspoznaje na kom mestu prestaju svetla strmih mahala što se penju uz brda, a gde započinju zvezde.“

Kad je rat završio, veliki dio njegove strane publike ga je zaboravio, a novu publiku nije lako sticao. Ipak, i dalje je imao laku ruku. I knjige njegove i novinski tekstovi, naročito kolumne u Ninu su se čitale. Umro je trećeg marta, trećeg dana trećeg mjeseca u godini, 2010. Sahrana mu je bila velika, skupio se tu, kako se to kaže, „cijeli Beograd“. Uspomenu na njega čuva, između ostalog, nagrada nazvana njegovim imenom, a koja se dođeljuje i piscima i slikarima, parne godine jednim, neparne drugim, baš u skladu sa Kaporovim talentima.

Piše: Muharem Bazdulj

Izvor: p-portal.net

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Prosvetiteljski ratoborni socijalizam
Next Article Aleksandar Mitić, analitičar: Jačanje desnice posljedica niza pogrešnih odluka evropskih elita

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

PostparaZitska Politika Nebojše Medojevića

Piše: Milovan Urvan Nu, kad god se oglasi Nebojša Medojević prosvijećenom insanu se prevrne želudac.…

By Žurnal

Džefri D. Saks: Rađanje novog međunarodnog poretka

Piše: Džefri D. Saks Prevod: Žurnal Pišući u zatvorskoj ćeliji kao politički zatvorenik u fašističkoj…

By Žurnal

Elis Bektaš: Radulovićeve jame kao tradicionalna vrijednost

Piše: Elis Bektaš U Crnoj Gori već godinama tinja, uz povremene rasplamsaje, politički, ali i…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Mozaik

Maču Pikču izgubljen u prevodu

By Žurnal
MozaikNaslovna 6

Sportske sankcije Rusiji: Važno je ne učestvovati

By Žurnal
Naslovna 2STAV

Aleksandar Živković: Zanimaju li Srbiju još Kosovo i Sabor?

By Žurnal
STAV

Crna Gora nema nikakvu međunarodnu obavezu da uvodi sankcije jednovjernoj Rusiji

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?