Ove sekte su pokazivale anti-crkvenu ratobornost. Kad kažemo „anti-crkvenu“ mislimo na agresiju usmjerenu protiv zvaničnog sveštentsva i tradicije. Za razliku od njih, pisana djela filozofa i umjetnika odišu umjerenošću, ali i jasnim otklonom od crkvene dogme, zagovarajući negdje panteizam, a negdje paganizam
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Prateći Šafarevičevu knjigu „Socijalizam kao pojava svjetske istorije“ dolazimo do razdoblja Srednjeg vijeka u kom su se, pod okriljem ekstremne pobožnosti jeretičkih sekti, propagirale ideje socijalizma : materijalno izobilje; jednakost, zajednički rad, zajedničke žene i djeca; nestanak privatne svojine; bezlična jednakost.
To su tzv. katari čije prisustvo je bilo rašireno po cijeloj Evropi; zatim braća slobodnog duha ili apostolska braća; taboriti u Češkoj; anabaptisti sa svojevrsnom hilijastičkom komunom u gradu Minsteru, nazvanom „Novi Jerusalim“.
Na polju teorije i umjetnosti socijalističke ideje su proklamovali Tomas Mor u svojoj „Utopiji“ (otuda kasnija kovanica „utopijski socijalizam“), „Grad Sunca“ Tomasa Kampanele; „Istorija Sevaramba“ Deni Verasa; „Južna zemlja“ Gabrijela Fojnija… itd. Sva djela su nastala tokom 16. i 17. vijeka.
Ove sekte su pokazivale anti-crkvenu ratobornost. Kad kažemo „anti-crkvenu“ mislimo na agresiju usmjerenu protiv zvaničnog sveštentsva i tradicije. Za razliku od njih, pisana djela filozofa i umjetnika odišu umjerenošću, ali i jasnim otklonom od crkvene dogme, zagovarajući negdje panteizam, a negdje paganizam.
Međutim, kako se srednjovjekovno razdoblje odlikovalo dominacijom crkvenog uticaja u društvu, ove su se socijalističke ideje pokazivale kao incidenti bez jačeg dometa i postojanosti. Međutim, slijedi razdoblje prosvetiteljstva i sekularističkih ideologija koje će pojačati agresivni, ratoborni izraz ovih ideja.
Do čitanja u sljedećem broju….
