Blagorodna gospodo glavari i narode crnogorski i brdski,
Evo su već prošloga proljeća, aprila mjeseca, pasale trideset i osam godištah, otkada sam ja postao među vama Vladikom. Trudi moji jesu bili najprvo i želanije moje, od svakoga želanija najviše, za pokraćenje vaše domaće rati i krvoprolića, radeći vas sastaviti u slogu i jedinstvo, dok se izbavite od ljutoga jarma paše skadarskoga, pod kojim bjeste u vrijeme mojega u tuđe zemlje putovanja po nesoglasiju vašemu sebe podložili.
Vi moje nauke primiste, poslušaste, i svoje oružje viteški u rukama prifatiste i Bog dade vama sreću ne samo da svoju slobodu opet k sebi povratite, nego i suviše da svojega neprijatelja u dva žestoka boja pobijedite i da njegovu glavu odsiječete i državu skadarsku uplašite, od koje mira i počivala ne imaste.
Ova je pobjeda ime vaše u svijet proslavila i učinila da svi evropejski narodi za vas znadu i da ve počituju za narod slavni, narod pošteni, hrabri i uzdani, koji svoju slobodu poznaje i svojijem oružjem brani.
Ja srdcem i dušom željah da se i više pred svijetom proslavite i da vašu slobodu jače i bolje utvrdite. Molih vas da sud i praviteljstvo postavite, na zakonah obštim soglasijem sočinjenih, da praviteljstvo narodom vlada i da narodna djela upravlja, a kuluk da zle ljude fata i na sud dovodi, kako što se u cijeli svijet čini, jer bez toga ne mogaše bit ni slava ni sloboda vaša utvrđena, ni dugovjeka. I vi tako učiniste; kuluk i praviteljstvo postaviste, da zakonik carstvuje i da je svakoji zakonik podložen. Nastade, dakle, zakonik među vama, nastade sud i pravda, mir i tišina, vrijeme srećnje i blaženo, radost i veselje za dobre i bogobojazne ljude i za nejaku siromaš i sirotinju, prestade samovoljstvo, prestade domaća rat i krvoproliće.
Zakonik, carstvujući kastigom, strašno prijećaše, praviteljstvo sud i pravdu činjaše, kuluk s mjesta na mjesto iđaše i svaki zlođej od straha trepetaše. Ne bješe već domaće rati ni boja, ne bješe pokliči; ni viteza na domaći boj, ne čujaše se koleža ni tužbanje, ne viđaše se lica muškoga ni ženskoga ogrebotinah krvava i nagrđena, ni glave crnom kapom, ni crnom mahramom pokrivene, ni perčina muškoga ni ženske kose ostrižene, ne oblivaše se zemlja, drvo i kamen krvlju vaše braće i ne kipjaše bratska krv iz ustah vašijeh, ne kukahu majke za svojijem sinovima, ni sestre za svojom braćom ošišane, ni sirote udovice za svojijem muževima ogrebene, ni žalostna đečica za svojijem roditeljima suzam oblivena.
Putnik mirno putovaše, trgovac slobodno trgovaše, rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše i čoban svoju stoku bez straha pasijaše i Bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše.
No budući vam milije zlo nego dobro, ne mogaste praviteljstvo među sobom trpjeti, želeći da se opet na obična vaša zla i samovoljna đela povratite i da jedan drugom krv pijete. Ne bi vam ugodno da ve ljudi od svijeta počituju dobrim i poštenim narodom, kako sam pređe reka, da vi budu tuđi gradovi i pazari otvoreni i da imate stim u ( = uvaženje) kako i ostali narod evropejski, nego je vam draže i milije da ve nazivaju zlim, bezakonim i samovoljnim narodom, da stime i pristupišta nigđe nemate i da ve ćeraju kako hajduke i razbojnike.
Vi ste od svakoga cara i kralja voljni i slobodni, da vi nitko ne zapovijeda, no nijeste jedan od drugoga; vi slobodu svoju ne poznajete i poznati je ne hoćete; vama je protivno sve Što je Bogu i poštenima ljudima ugodno; vi ste od Boga odstupili i sasvijem strah Božji izgubili; vi ne nahodite dobra i poštenja ni u čem, nako u svoje zlo i bezakono samovoljstvo; vi ne imate višijeh zlotvorah od samijeh sebe i vama niko ništa ne čini bez vaše zađevice.
Ja vas zaludu u sve vrijeme mojega među vama vladičestvovanja učih i nastavljah na sve ono, što mogaše služit za vašu korist i poštenje i zaludu se u toliko sile vremena trudih, ne štedeći ni života ni imjenija mojega za vaše obšte narodno dobro. Da sam to činio za koji drago ostali narod od svijeta, on bi blagodario i ja bih među njim srećno i veselo živio i moje bi ime u ljubavi onoga naroda vječno ostanulo, a među vama je moje srdce od vašega zločinstva uvehlo i starost moja oskorbljena, da počivala i radosti nigda nemam. Ne mogu već ni o sebe raditi, a kamo li vaše posle opravljati i za vaša djela ćesaro-kraljevskomu guverenu odgovarati, nego eto vi, Gospodo Glavari, vladajte se kako znate i dogovarajte se kako ćete s narodom upravljat i za narod đe potreba bude odgovarat, da se crne kape u to ne miješaju. Samo vas molim da mi na pismo vaše misli date, kako ću rečenomu guvernu ovu knjigu odgovorit, koja će vi bit s ovijem listom danas prikazana, da je dobro čujete i razumijete. Međutijem ostajem vaš dobroželatelj i sluga, Vladika Petar.
(Poslanica Crnogorcima i Brđanima, 1826. g.)
Izvor: rastko.rs
