Od jednog prepoznatljivog lidera DOS-a, za koji smo vjerovali da donosi slobodu i bolji život i za tu ideju ispraćali roditelje na ulicu, Nenad Čanak postao je teško razumljiva osoba, politički samoubica čiji kredibilitet više ne postoji, a koji na značaju dobija samo kada napravi incident ili u studiju razmijeni seriju sočnih psovki sa svojim kolegom Vojislavom Šešeljem.
Foto: Printskrin/N1
Nekada važna politička figura u ovoj nesrećnoj zemlji postao je marginalac i provokator nacionalnih i tradicionalnih vjerskih osjećanja sopstvenog naroda zarad nekakvih evropskih vrijednosti, kao da jedno po automatizmu isključuje drugo. Svi oni koji se ne slažu sa Čankovom percepcijom su odjednom ostaci Miloševićevog režima, velikosrpski agresivci i fašisti.
Da li je moja majka, gospodine Čanak, takođe ostatak iza Miloševića i Mire Marković? Ona koja se uvijek odazivala na sve vaše pozive da izađe na ulicu tih devedesetih, a tog 5. oktobra ostavila svog, tada, jedanaestogodišnjeg sina samog sa loptom, vokmenom i sa 10 maraka na natkasni, kako biste vi i svi vaši petooktobraski lažni revolucionari nasladili masne guzice u udobnim foteljama?! Da li je ona i ja, kao njen sin, da li smo i mi ostaci tog Miloševićevog kriminalnog režima ili ste to Vi, koji sada otvoreno sarađujete sa naprednim radikalima, socijalistima i julovcima, gostujete po režimskim televizijama i emisijama na Pinku i Hepiju, pravite politički rijaliti sa kolegom, kad zatreba da se primitivni narod naslađuje sa onim – si čuo šta mu je rekao!? Svi vrlo dobro znamo kako se dolazi do Pinka i Hepija.
Od političke provalije nije Vas spasila ona koaliciona trojka ČBČ sa Čedomirom i Borisom. Iz te ekipice za basket čekamo samo Tadić još da nekome raspali šamarčinu, pa biste onda mogli da razmislite o ponovnom udruživanju u jedan vrlo nebitan tim. Stalno insistirate da Šešelj mora završiti na smetlištu istorije, ne shvatajući da je Vama mesto na toj istoj političkoj deponiji, zajedno sa svim ostalim likovima koji vegetiraju u našim životima preko tri decenije.
Posljednji primjer gdje je nesporno inteligentni Nenad Čanak, koga sam kao klinac i nasljedni politički mazohista, koji će kasnije upisati FPN, slušao i cijenio, vjerujući da teži istini i pravdi, dokazao svoju ekstremističku stranu bila su nedavna dešavanja na Cetinju. Njegovo objašnjenje kako mu je “stalo do Crne Gore zato što je to mjesto gdje se brani evropska i antifašistička tradicija na ovim prostorima” graniči se sa glavoboljom poslije teškog pijanstva.
O kakvim mi evropskim i antifašističkim tradicijama i vrijednostima pričamo kada neko na Crkvu kreće kamenicama, paljenjem guma i tučom?! Ove demagoške odrednice Nenada Čanka sramota su za sve misleće ljude, koji vide koliko je sati, koji mogu da povežu dva i dva i shvate da Čanak nije išao da miri, već da otvoreno staje na stranu onih koji njegov narod optužuju da želi Crnoj Gori da ukine državnost i samostalnost.
Iako postoje takva osjećanja jedinstva među porodicama koje su ispresijecane i koje žive u obje države, to silom nikom ne pada na pamet, nikome sa minimalnom gramažom mozga u glavi. Na mir se ne poziva riječima koje Čanak upućuje srpskom narodu i narodu Crne Gore, onom dijelu naroda koji se nije protivio ustoličenju Joanikija u Cetinjskom manastiru.
Čanak je uživo u programu izjavio kako je Vlada Crne Gore lažirala nerede i sukobe sa ciljem da se Milo Đukanović uhapsi, čime bi se njegove pozicije dodatno oslabile. Na ove njegove optužbe odgovorio je Dritan Abazović.
Foto: Printskrin/TV Happy
„Zaista, ne znam kako bih odgovorio, a da ostanem korektan prema gospodinu Čanku. Teško Crnoj Gori ako treba da je brani gospodin Čanak. Šta reći?! Sjedjeli su u kafani, pili su viski, postoje snimci, i misle da na taj način treba da brane nacionalne interese. To je razlika između običnih građana, žene i djece koji su bili na barikadama i ljudi koji su došli da se reklamiraju, da uzmu par izjava, možda čak da uzmu i neku apanažu i sjednu u Gradsku kafanu na Cetinju i provode se. To je velika razlika i ljudi moraju da znaju da ne nasjedaju na takve manipulacije“, izjavio je Dritan Abazović na TV Prva.
Ista lakoća kojom Čanak voli druge da optuži za fašizam, uz malo nespretnosti može poslužiti da se i on optuži za međunarodni terorizam, na osnovu onoga što je podržao prije nekoliko dana, u društvu Mila Đukanovića koji proganja jednu vjersku zajednicu kao predsjednik Crne Gore.
Ne želim da osuđujem, da optužujem i trošim energiju na čovjeka kova Nenada Čanka, koji me je razočarao i svakoga dana sve više razočarava kao prvak lutkarskog pozorišta Aleksandra Vučića.
Jedan čovjek je komentarom preko društvenih mreža na konkretan način opisao političku karijeru Nenada Čanka.
„Meni je nevjerovatno samo to da u ovoj zemlji ima ljudi koji vjeruju da je Čanak jedan jak, samostalan političar koji nema nikakve veze sa DB-om nego je na političkoj sceni samo zahvaljujući 30.000 glasova koje dobija u Vojvodini evo već 30 godina“, stoji u komentaru.
Da propagira bilo kakve vrednosti, osim ovih, prepoznatljivih, protiv sopstvenih sunarodnika, Čanak bi kao intelektualac progovorio u kakvoj državi danas živimo, progovorio bi o svom stepenu odgovornosti i na Pinku ne bi izigravao korisnog idiota za ovaj režim koji je povezan mnogobrojnim fotografijama i osnovanim sumnjama za saradnju sa kriminalnim klanovima.
Sramota je da ljudi u 21. vijeku izmišljaju nacionalnost Vojvođanin. On i Odžić, potpomognuti Gordanom Čomić, koja se, eto tako slučajno, nasumičnim izvlačenjem ucijenjenih glava našla na mjestu ministra, pokreću opasnu novotariju koja nema drugog objašnjenja osim da se radi o sadnji budućeg sjemena mržnje, podele, sukoba i novih zabluda. Mogli bi uvesti nacionalnu odrednicu prevaranti, sigurno bi imali brojnu manjinsku stranku sa aspiracijama za osamostaljenjem.
Po Vučićevom receptu, istovremenog piromana i vatrogasca, svaki put je tu kada vođi zatreba “konstruktivna” rasprava oko potpuno nevažnih tema kod Marića ili u Hit Tvitu.
Hoćemo li dočekati dan da Vučić, Šešelj, Čanak, Čeda, Tadić, Dačić i svi ostali konvertiti konačno jednom za svagda ostave ovaj narod na miru? Uzeli ste život našim roditeljima, nama čitavu mladost, a sada bez pardona želite i živote naše djece?! Kakve vi to bolesne ambicije gajite kada za toliko godina bavljenja politikom ili imate katastrofalne razultate ili ih nemate uopšte?
Zamislite mehaničara, vulkanizera ili zubara, potpuno svejedno, koji opstaje trideset godina sa katastrofalnom reputacijom, čije “stručno” mišljenje neko i dalje uzima za ozbiljno i pored ogromnog broja nezadovoljnih mušterija. Nemoguće, zar ne?! E, pa jedan ovakav apsurd može se očekivati samo u srpskoj politici. Nestručni ljudi, demagozi i prodavci magle vladaju nad poštenim svijetom koji svojim rukama stvara nešto vrijedno pomena, a ne propala obećanja i šarene laže, zahvaljujući kojima političari vrlo udobno žive na račun neuke i lakovjerne sirotinje.
Antonije Kosanović (Luftika.rs)
