Ako sekularnu odvojenost Crkve od države ne volimo taman kao ”brda tvrda i krvave klance” onda nešto nije kako treba sa našim domoljubljem. Jer ta je odvojenost je upisana u crnogorski Ustav, a Ustav je najviši državni akt koji je ujedno i spomenik našega trajanja i naše civilizovanosti, ali i osnov za donošenje svakog državnog zakona i propisa. Ova odvojenost ( neka nas neko ispravi, evo odmah može u komentarima… ) tiče se organizacije pomenutih institucija i pitanja rukovođenja istim. Ustav Crne Gore pojašnjava da su ”vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju obreda i vjerskih poslova”. Slobodne, u skladu sa načelom odvojenosti, upravo od uticaja države.
Zbog ovih činjenica stojim zapitan i zabrinut nad jučerašnjim scenama sa Cetinja gdje okupljeni DPS-ovci ( lideri i članovi ove partije i njihovih dugogodišnjih satelita u Vladi koju je ova patrija vodila ) sa sve Nikolaidisom ( koji ”kao fol” kritikuje isti taj DPS, da bi mi ”kao fol” pomislili kako skup ne organizuju oni kojih ima najviše na skupu ) kliču ”vječnoj Crnoj Gori” i pjevaju joj himnu istovremeno se zalažući za kršenje temeljnih vrijednosti njenog Ustava.
Šta znači poklič da ”samo Crnogorac može biti na tronu Svetog Petra Cetinjskog”? Iz kog rodoljublja dolazi poziv da SPC može svoga mitropolita ustoličiti u Podgorici, ali ne može na Cetinju? Koliko ima smisla da okup građana koji nominalno iskazuje ljubav prema građanskoj državi komentariše način i mjesto vršenja jednog vjerskog obreda u jednom sekularnom društvu?
Jesmo li imali išta slično u javnim nastupima ove partije i ovih ljudi uoči ustoličenja poglavara Islamske zajednice u CG, ili nadbiskupa u Baru ili biskupa u Kotoru? Ne. Nikad. Koji su razlozi da se njihov odnos prema SPC razlikuje od odnosa prema drugim vjerskim zajednicama? Koji drugi do oni objavljeni na posljednja dva kongresa ove partije o namjeri obnove/uspostave ( neke svoje, državne ) ”pravoslavne crkve”?
I sad, pošto SPC, poštujući, između ostalog, Ustav Crne Gore, ne dozvoljava da joj država uređuje unutrašnje ustrojstvo niti mjesto i način vršenja vjerskog obreda, a tražeći pri tom, samo ista ona prava koja imaju druge vjerske zajednice u CG, ta se Crkva našla na udaru DPS politike.
Zašto Cetinje? Pored drugih sociološko – psiholoških razloga, evo jedan, recimo, infrastrukturni. Par hiljada pristalica ovog antiustavnog hepeninga, sabranih iz svih crnogorskih gradova ( nikako samo Cetinjana ) ljepše stoje na cetinjskom trgu ( pardon, na pola trga, jer je prostor od Dvora kralja Nikole do Biljarde bio očigledno prazan ) nego na kakvom bulevaru unutar Podgorice, Bara ili Nikšića. Kadrovi sa cetinjskih ulica, onako vizuelno, još uvjek mogu donekle barem da sakriju istinu koja boli DPS: ”sinova stijenja i čuvara poštenja” Crne Gore ima više na onoj strani koja poštuje crnogorski Ustav i građanske vrijednosti, nego na ovoj koja poziva na nacionalističko i šovinističko prezrenje ustavnih vrijednosti
