Hronika najavljene predaje 22.

NATO manevri oko Dečana, prazni rafovi u Gračanici. Jedna politika lišena svih obzira, druga – ispražnjena od svakog smisla. Biće nekih novih briselskih „susreta na vrhu“; hoće li Alfa Vuk zatražiti na njima da se poštuju pravo na lečenje i obrazovanje, bezbednost i snabdevanje, dakle, elementarna prava kosovskometohijskih Srba? Ili za ta pitanja nema zainteresovanih foruma, niti pogodnih diplomatskih „formata“? Znamo da ima sijaset analitičara koji će oćutati Srbiji što ćuti o tim temama i nastaviti sa bajalicama o mudrom „dobijanju u vremenu“, rastu međunarodnog ugleda i pročaja. Kada su o tome mogli mirno da rumore nakon pada Severa, moći će i posle kojeg bilo poraza. Činjenice sa terena, međutim, ostavljaju Srbima samo dve mogućnosti: otići ili se samoosloboditi. Druga mogućnost podrazumeva da se ne računa odviše na pomoć vlasti u Srbiji (takođe ni opozicije), da se saglasnošću naroda preuzme kontrola nad institucijama koje su životno važne, da se ne dozvoli da se najavljeni vanredni izbori u Srbiji iskoriste za potkusurivanje na Kosmetu; već naprotiv, da tamošnji Srbi budu spremni na akciju rušenja tih izbora ako na njima ne bude, kao što neće biti, Kosovo centralno pitanje.
Verujemo da uslov opstanka jeste da naša kosovskometohijskih braća oštro deluju prema Kurtijevom Samoopredeljenju, ali i da se ne ustručavaju prema tricama i kučinama beogradskog „političkog života“. Ako se čini da za tako nešto nemaju dovoljno snage, imaju sasvim dovoljno muke i nužde iz kojih nastaje istinska sila čoveka i naroda.
Verovatno bi imali u početku pomoć i od onih koji bi se nadali da samooslobodilači pokret iskoriste za presecanje, ionako do krajnjih granica istanjenih veza službene Srbije sa njima. Zbog toga je važno da samoorganizovano deluju na Kosovu, ali i u ostatku predizborne Srbije. A najveća opasnost preti od gubitka univerzalnih, individualnih i kolektivnih prava. Reći će neko: zar nije važnije štititi državno pravo Srbije na Kosovo i Metohiju, makar tamo ne ostalo srpskog uveta? Donekle imamo razumevanja za taj stav, ali se čini da prazni rafovi u Gračanici i borna kola oko Visokih Dečana, zahtevaju hitnu akciju. Dosta je bilo fatalizma, vreme je za samooslobađanje.
Aleksandar Živković
