Ne znam kako bi na ovo pitanje odgovorio Andrej Nikolaidis. Vjerovatno bi na neki način sve to doveo u vezu sa svojom omiljenom i jedinom temom: mržnjom prema Srbima i popovima (svejedno koje su boje mantije). Ja sebe stalno lažem. Obećam kako se neću iscrpljivati čak ni na površnom čitanju veleumne kolumnistike Nikolidisa Andreja.
Ali, ali… Strašno me privukao naslov jedne njegove nedavne kolumne, umalo hamletovskog naslova, „Imati i nemati“. I šta sam zaključio? Nije me iznenadilo što i dalje mrzi popove i Srbe, ali toliku količinu prezira prema siromaštvu još nijesam sreo u literaturi, a ni među ljudima.
Teško da ova kolumna svojim nazivom upućuje na istoimeni naziv Hemingvejevog romana. Nije to ni važno ispitivati. Htio sam samo da citiram Nikolaidisa:
Nema ničeg uzvišenog u siromaštvu. Ono, siromaštvo, neudobno je. Ono je teško. Ono vas tjera na socijalizaciju. A trpjeti ljude je, kao što je opštepoznato, još teže nego trpjeti siromaštvo. Čovjek može gladovati i sam. Gladovanje u grupi ima smisla jedino ako kanite pojesti nekoga iz te grupe pa tako gladovanje prekinuti. Siromaštvo vas neprekidno gura ka prirodi – a to je najužasnija stvar koju čovjeku možete uraditi. U siromaštvu se, kao i u prirodi, sve svodi na jedno: na opstanak.
Siromaštvo vas tjera da djelujete. Ono je neprijatelj kontemplacije, za koju, kada si siromah, prosto nemaš kad, jer tvoja potraga nije ona za dobrom idejom, nego ona za dobrim kontejnerom u kojem ćeš pronaći obrok. Siromaštvo je neprijatelj ljudskog dostojanstva. Nije istina da je siromaštvo kolijevka vrline. Nedostatak bilo kakve vrline je hronično stanje siromaštva. U kojemu nema čak ni solidarnosti – ona je buržujska izmišljotina, baš kao što je galantno dobrotvorstvo izmišljotina plemića.
Pošto nemam živaca da pojašnjavam kako Nikolaidis u ostatku teksta umišlja da je Bog, kako jednu anegdotu iz crnogorske istorije uzima kao krunski dokaz za svoju imaginaciju, uprostio bih stvar: mislim da Nikolidisa nije moguće problematizovati iz perspektive etike i estetike. Ima jedna druga disciplina. Ja joj neću reći ime. Ko brine za njegovo zdravlje neka pročita njegov manifest u cjelosti.
Milovan Urvan
