Jutros ustajem sa očekivanjem velike pobjede. Protiv Italije smo izgubili 2 razlike (koš razlike) u utakmici u kojoj je Bogdan šutirao 17 trojki a pogodio jednu! Eto zato i tu utakmicu brojim kao, taktički gledano, „dobijenu“. I to ubjedljivo.
Mi smo, kako god tu utakmicu shvatili ‒ u naletu. I to onom naletu koji je već iskusio poraz. Naletu kome, pored toliko havarisanih protivnika, nedostaje jedna prava pobjeda.
Naše navijače može da prepadne i da zavara činjenica da su Litvanci u stanju transa (sa nevjerovatnim procentom šuta) jedva pobjedili blijedu kopiju drim-tima.
Mislim, Litvanci su pokazali neviđen kvalitet u odnosu na većinu timova ovdje, ali, imaju li oni taj kvalitet u odnosu na nas?
Srbija je pokazala raskošnu moć i kvalitet na svakoj poziciji. Imamo potencijal da se pohrvamo sa svim onim njihovim vanzemaljcima ispod koša i sa distance.
Oni su imali „pražnjenje“ u utakmici sa SAD. Ne bi bilo prvi put, pogotovo u košarci, da tim koji napravi neočekivanu pobjedu ubrzo doživi neočekivani poraz. Ti neki nepisani zakoni lebde iznad košarkaške sale u kom danas igramo protiv Litvanije. Ostalo je da ih spojimo sa našom genijalnošću i hrabrošću.
Mislim da je danas taj dan.
Oliver Janković
