Za tri godine od rušenja Đukanovićevog režima postignut je osnovni cilj: dalje političko drobljenje DPS i potpuna prekompozicija vrlo loše šemljene političke scene. To će se silovito nastaviti i na budućim izborima gdje će se tumbanje produžiti.
Da su stranke starog obrazca mogle srušiti Đukanovićev režim samostalno, bez uticaja Kvinte, vjerovatno bi se neki procesi ubrzali. Vjerovatno, a ne sigurno jer je zarobljenost političkog razmišljanja partija starog obrazca začuđujuća. One ne osjećaju puls naroda, ne prate reakcije javnosti, ne vrše neophodne kadrovske promjene na vrijeme, ne prave nove koncepte strategije političkog djelovanja, ne reaguju ispravno u optimalno važnom momentu kada se „lomi situacija“.
Da su na vrijeme obznanili i priznali javnosti i sebi da je Kvinta preko GP URA srušila režim Đukanovića a ne spinovali dogođeno, ističući u prvi plan sebe, bili bi na dobrom putu da sve dalje poteze odrade ispravno. O moći Kvinte svjedoče događanja oko formiranja Vlade Abazovića.
Poslije haosa koje su stranke napravile neodustajnim procesom rušenja Krivokapića, upravo je Kvinta „savila ruke“ DPS-u da podrži Vladu Abazovića da bi se dalje, kroz izbore, drobio DPS i detronizirao Đukanović. Ako nije Kvinta bila ta sila, ko je bio? Druga opcija ne postoji! To je bilo moguće zato što Đukanovića „imaju u šaci“, ne može im iz tih šaka mrdnuti. Oni su gospodari njegove sudbine a ne sudstvo i tužilaštvo ma kako se ono u budućnosti bude mijenjalo. I ne samo Đukanovića, već svih političara u Crnoj Gori jer se svi prisluškuju i svima se prati i registruje ponašanje na „mjestima po dubini“, tajni računi i ulaganja, „ljubavni skandali“, gdje se „uočavaju nepravilnosti“ koje se pretvaraju u moć uticaja.
Jakov Milatović je pobijedio na predsjedničkim izborima jer je političar u „bijelim rukavicama“. Nije bilo jednog jedinog „detalja“ za kojeg su se mogli „uhvatiti“ Đukanovićevi mediji da ga diskvalifikuju. Zato možemo zaključiti da je poslije 30. avgusta 2020. godine sve bilo režija, koja je išla u našu korist.To je glavno, naša korist! Zato je priča o borbi protiv ambasada falš priča, žvaka za naivne. Ispravno je voditi politiku za smanjenje uticaja ambasada. Smanjenja, jer je isključenje toga uticaja nemoguća misija. Za to je potrebno vući ispravne poteze u ključnim momentima kada ti se šansa daje i reagovati instinktom samodržanja. A potom, polako i postupno osvajati nove pozicije u momentima koji se ukažu.
Tražiti od Zapada, koji je ušao u konflikt s Rusijom, ne samo vojni već i ekonomski, gdje je Rusiji uvedeno preko 14.000 sankcija a otvoreno govore da planiraju sukob s Kinom, da se pokupe iz male Crne Gore je u domenu halucinacija odvojenih od realnosti i razbacivanje retorikom koja sliči političkom voajerstvu.
I na koncu, da bi sve bilo jasnije: treba se suočiti s brutalnom istinom da DF, Demokrate i Vučić nisu srušili Đukanovića 2020. godine već Kvinta, baš kao što nedavno potpisivanje Krimske deklaracije od strane Srbije, gdje se konstatuje da je Krim dio Ukrajine, nije volja Vučića već posljedica zavrtanja ruku Beogradu od strane Kvinte. Zato treba biti realista, politiku voditi odgovorno i mudro. Momentalno iskoristiti povoljne situacije koji iznenada iskrsavaju. I, dakako, imati beskonačno mnogo strpljenja.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
