Pisao sam prošle nedjelje o paktu Ribentrop ‒ Molotov, potpisanom nedjelju dana pred početak Drugog svjetskog rata. Taj je pakt učinio da od 6 godina trajanja ove velike svjetske katastrofe ‒ prve dvije godine evropski nacisti i komunisti budu operativni saradnici u porobljavanju brojnih demokratskih i nezavisnih država.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
A ta je činjenica, opet, dovela do toga da Evropski parlament 2009. godine dan potpisivanja toga pakta „o nenapadanju i prijateljstvu“ između Hitlerovog nacizma i Staljinovog komunizma, proglasi danom „sjećanja na žrtve ovih totalitarnih režima“!
U tom smislu bih zamolio ovdašnju javnost da se duboko zamisli nad saopštenjima DPS istoričara i CJK „mudraca“, koji bez dileme iznose stavove o antifašizmu ovdašnjih komunista, jer je on, kao što vidimo vrlo uslovna i relativna pojava, kako u kontekstu ratnih zbivanja u Evropi sredinom 20. vijeka, tako i u smislu ideološke sličnosti nacizma i komunizma, bar onako kako ih vide institucije ujedinjene Evrope kojoj težimo.
Ovdašnji su komunisti bili slijepi poslušnici uputstava koja su proizilazila iz tog pakta, sve do Hitlerovog napada na SSSR, a način kako su se obračunali sa antifašističkim monarhistima tokom i poslije rata, krvavo je svjedočanstvo njihove totalitarnosti i jednoumlja.
Do čitanja u sljedećem broju

