Crna Gora je Nojev kovčeg isplivao iz kosovskog potopa. Nojev kovčeg je bio načinjen ovako: u dužinu trista lakata, u širinu pedeset, u visinu trideset lakata. Na tri boja, sa dosta svetlosti, zatopljen smolom spolja i iznutra. Nije drukčija, ni viša ni Crna Gora.

I kao što se Nojev kovčeg posle sedam meseci zaustavio na Araratu, ovaj je posle trista godina pristao pod koren Lovćena. Jedan je sa zemlje odigla voda, a drugi krv.
U Nojevom kovčegu je od svega živog bilo uzeto po dvoje. U Crnu Goru je moglo stati samo jedno. To jedno je bio jezik, a u jeziku je bilo sve: i Kosovo, i kosovska misao.
Noje je iz kovčega puštao gavrana da vidi dokle je došla voda. Crnu Goru je preletela kukavica, sestra Lazareva, da vidi dokle je stigla krv. Reč je još jednom bila na početku i pokrenula sve iz početka.
Nikad nije bilo manjega sveta da je bio važniji. Ime Crne Gore je uskrsnulo sa kosovske grobnice. „Tu je skočila iskra iz gomila pepela veličine Dušanove, što nije umrla de se ognjište srpsko utulilo, nego se pripela na goru te bljeska i dovikuje na sebe gromove zlobe i zavisti, kako zlatna igla potresne strijele oblačne“. Nojeva golubica je posle četrdeset dana, a Lazareva kukavica posle četiri veka našla suvo da spusti nogu.
Kad se rodio Radivoje Tomov, u Crnoj Gori je već četiri stotine dvadeset i četvrtu godinu trajala kosovska bitka. U njemu se svo naše zlo i dobro još jednom rodilo i preporodilo.
Pre Njegoša nismo imali ni tolikog pesnika, ni takvog vladike, ni ovakvog Kosova.
Kao pesnik, Njegoš je prestvorio legendu o Kosovu, kao vladika pozvao ne samo na osvećenje, nego i na osvetu Kosova, kao vladar poeziju pretvorio u stvarnost. Narodnu poeziju je izdigao na visinu na kojoj nije bila, a Kosovu dao još jedno nebo. Sam se obukao u kosovskog junaka, u raskošnu nošnju koju je sam smislio i skrojio, koju pre njega nikad niko nije nosio. Pa, ipak, čim su ga u njoj ugledali, u njemu su odmah prepoznali „onoga pravoga srpskoga bana sa Kosova“.
*(Odlomak) Kosovo – najskuplja srpska reč je predavanje Matije Bećkovića držano u Australiji, Evropi i Jugoslaviji tokom 1989. godine prilikom proslave šestogodišnjice Kosovske bitke.
