Vrh kamena Bogdana
Divan Ora’ širi let;
Divna nada, nada sjajna, –
Divom divi cijeli sv’jet…
Njega sunce zlatom niže,
Biserom Ga kiti noć, –
I Ora’ se k nebu diže…
Bog Mu daje svoju moć!
Na Srpski je kam ponika’ , –
To je srpskog roda rod;
Od đedova On je vika’
Davat’ Srpstvu sjajan plod.
Srpska duša poznaje Ga,
Poznaje Ga star i mlad, –
Oj, vjekovi znaće Njega: –
Bratske sloge to je nad!
N. Ljubiša
Izovr: ,,Luča“, Cetinje novembar i decembar 1898.
