U prvom spotu predizborne kampanje, tradicionalni srpski trikolor je korigovan u čudnom stilu. Prefarban Preimenovan u nešto sasvim novo, gdje je bijelu boju trikolora zamijenila „zlatna boja“ koja sija kao zlatan zub koji stiska cigaretu među usnama negdje u prostorima nikšićke Brlje na licu raširenom u „osmijeh pomirenja“. Kandidat govori pomalo nepojmljivim jezikom zbog loma sopstvene ideologije, zato se spot titluje, latinicom, da bi ga odlično mogli razumjeti svi.
Reakcija onih kojima je spotom upućena „ruka pomirenja“ bio je urnebesan, pustili su spot dotičnog kandidata koji je „titlovan“ glasom Slavka Perovića. Vrlo znakovita ironija.
Svi ržu od smijeha, i dobacuju da su borci za ćirilicu namah prešli na latinicu, ocjenjujući to kao politički trik i providno licemjerje.
Da li su u pravu, to ne znamo, ali oni odlično znaju da su upravu, izgleda.
Od svih koji su posmatrali spot najsrećniji je sigurno bio Ranjo Krivokapić.
Toliko su mu zamjerali Srbi što je dvoglavog bijelog orla na grbu države „pozlatio“ kad, ne lezi vraže, Srbi „pozlatiše“ trikolor, rukovodeći se Ranjovom logikom s jasnim smislom udvaranja svima. „Dobro jutro na četiri strane“!?
Zli jezici tvrde da se radi o „draginjizaciji“ jednog od lidera DF, koji je kandidat za predsjednika!? Eho spota tome sliči!
Dakako, tu je i „nova priča“: o tome da je u prošlosti pravio greške koje su bile dio zaoštravanja raskola i da žali zbog toga, bez konkretizacije o čemu je riječ!?
Jedno je sigurno, oni koji su se borili za pomirenje tako što su razobličavali istorijske laži i projekcije, za svojim postupcima ne žale. A što bi?
To je bio put k pomirenju, a ne ideološki lomovi kičme koju sada vidimo u kratkom rasponu od „Glave Zete do grada Spuža“ do trikolora sa pozlaćenim bijelim pojasom i latinicom koja štrči iz smisla.
Opet vidimo lutanja takozvanih „lidera“, koji ništa ne rade postupno, etapno, već po starom običaju iznenada i radikalno lome ideologiju „preko koljena“, što građani nikada nisu voljeli niti će toga filma biti.
Uostalom, ubrzo ćemo vidjeti rezultat tog „transformisanja političke svijesti“ u suprotnom pravcu.
Ali, sigurno će prouzrokovati košmare koje smo već vidjeli kod onih koji su razarali sistem i ideologiju na kojoj su politički egzistirali i doživljavali zakonomjerni krah čudeći se šta im se desilo.
I na koncu, da je dotični kandidat javno priznao nezavisnost Kosmeta i založio se za sankcije Rusiji, manje bi sebi i svojim pristalicama štete nanio.
Dotičnim spotom i radikalnim zaokretom u ništa, zbunio je svoje pristalice i pokrenuo proces ogorčenja i bijesa javnosti, koji će biti u narastanju, i izazvao salvu podrugljivog smijeha svojih oponenata koji u tome vide slabost karaktera i krhkost ideologije.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
