Odrastao i školovan u Parizu i „na francuskom“, iako je progovorio najpre na srpskom, Živko Vlahović je tek tokom studija slavistike na Sorboni počeo da otkriva našu književnost, i to pre svega čitajući dela srpskog živog klasika Dragoslava Mihailovića

Otkako je, sa studijskim kolegama, preveo kultni roman „Kad su cvetale tikve“, do danas – kada kao stanovnik Beograda dosledno nastavlja da gradi i učvršćuje mostove između dve kulture, Vlahović je sam preveo ili plasirao tuđe prevode ogromnog broja odabranih naših autora na francuski. Sada je ovaj magistar francuske lingvistike i vlasnik mastera iz prevođenja velike planove sa francuskim izdanjima pesama naših velikih poeta dopunio i ostvarenjem davnašnje svoje želje – zahvaljujući Živkovom pregnuću, antologijska „Vera Pavladoljska“ sada najzad živi i na francuskom, u Francuskoj!
– Pre nekoliko godina sam upoznao Matiju Bećkovića i rekao mu da bih jednog dana preveo njegovu „Veru Pavladoljsku“ – navodi Vlahović.
– Neke Matijine pesme su prevedene i objavljivane u francuskim časopisima, ali „Vera Pavladoljska“ nije nikad, što je pesnik i sam potvrdio. Čekao sam malo duže pre nego što sam je preveo, u ovom slučaju je možda postojala trema jer je Bećković definicija poezije i slobode u pisanju, prevodilac mora da bude pažljiv. Ipak, odlučio sam da se upustim u taj poduhvat. Naravno, pitao sam kolege prevodioce i profesore šta misle o prevodu i kada su ga aminovali, predao sam ga časopisu Panache, a odmah potom objavio ga je još jedan časopis, La fantome de la liberte… Reakcije su bile odlične i to je navelo uredništvo moje izdavačke kuće Slavitude da planiramo zbirku, u kojoj ću prevesti najpoznatije i najlepše pesme Bećkovića.

Slavitude najavljuje novu biblioteku koja će se zvati „Klasici BHCS“ i koju započinju pesmama Radeta Drainca i Tina Ujevića na francuskom.
– Mi već dve godine postojimo i ispoštovali smo odluku da se fokusiramo na poeziju jer taj žanr nije dovoljno zastupljen u Francuskoj – kaže Vlahović. – Frankofonoj publici smo otkrili naše mlade pesnike u zborniku „Nova BHCS poezija“ i nastavićemo u drugom i u trećem tomu. Objavili smo pesnikinju iz Bosne koja piše na francuskom jeziku, Hanu Hot, kao i „Osam sekundi dvorišta“ Šimona Cubote u prevodu beogradske studentkinje Izabel Čeperković Dijas, a uskoro će im se pridružiti Lidija Deduš, Aleksandra Batinić i Vladan Miljković. Časopisom Panache smo predstavili dvadesetak autora (pesnike i prozaiste) i planiramo da nastavimo istim ritmom. Planiramo da objavimo i proznu zbirku Berislava Blagojevića „Nostalgija za nepostojećim“.
– Izazvali smo dobru reakciju kod frankofonih čitalaca, a najbolji pokazatelj je činjenica da nam je svake godine sve širi program i da organizujemo sve više događaja i konkursa. Slavitude je pre svega studentski projekat, svi smo to započeli kao studenti i drago mi je što su nam se pridružile mnoge kolege iz Beograda, Novog Sada, Niša, Zagreba, Nikšića i Sarajeva. Tu su, naravno, i dalje studenti sa Sorbone, rekao bih da duh Sorbone i dalje stoji iznad Slavitude jer je tamo sve počelo.
Marina Mirković
Izvor: Novosti
