Četvrtak, 2 apr 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
DruštvoKulturaNaslovna 5

Priča o nijemom bogohulniku

Žurnal
Published: 25. oktobar, 2022.
Share
Đakon Pavle Lješković, (Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska)
SHARE

Prvi put sam ga ugledao u ulici Petra Lubarde, dok je pokušavao da nešto objasni dvijema studentkinjama Muzičke akademije, koje, uz sve njihove najbolje namjere i želje da ga razumiju, ipak u tom trudu i naporu nikako nisu uspjevale. Bio je to oniži, proćelavi čovjek sijede brade, koji je na sebi gotovo uvijek nosio stare izblijedjele farmerke i crno-bijeli Kapin šuškavac. U jednom momentu sam se sagnuo kako bih zavezao pertle na cipeli.

Foto: Tviter

Ugledavši drveni krstić oko mog vrata, prekinuo je svoju komunikaciju sa djevojkama i brzim korakom se ustremio ka meni. Ubrzo je počeo da skače i ispušta zvukove i krike, pokušavajući da svojom desnom rukom uhvati i otrgne krst. Budući da u tome nije uspio, podigao je kažiprst lijeve ruke u pravcu neba i pomjerao ga čas na desnu, čas na lijevu stranu, pokušavajući da mi objasni kako je čvrsto uvjeren u to da Boga, zapravo, uopšte nema, te da je to tek uobrazilja nas hrišćana i drugih religioznih ljudi. Prateći me sve do bogoslovskog internata, gestikulacijom mi je objašnjavao kako bradu, koju sam tek počeo da puštam, neizostavno treba da obrijem, te da ljudi sa bradama u mantijama, po njemu, nisu dobronamjerni.

Dok se krajnjim naporom trudio da me u sve to uvjeri i odvrati od životnog poziva koji sam odabrao, više puta je svoj zeleni kačket bacao na vlažnu zemlju i sa nje ga podizao. Kada je ispred internata opazio grupu bogoslova koji su zbunjeno gledali u našem pravcu, okrenuo se i gotovo trčećim korakom počeo da se udaljava. Shvativši da je u žurbi potpuno zaboravio na svoj kačket, pokušao sam da ga stignem ili nekako dozovem. Kako u tome nisam uspio, kačket sam ostavio na jednoj od klupa u parku.

U narednim mjesecima sam ga sretao sa istim onim kačketom na glavi, dok na ulici igra fudbal sa djecom, koja su se grubo sa njim šalila, oponašajući njegove pokrete, zvuke i krikove. Takođe sam ga viđao u baštama kafića kako sam sjedi za stolom. Nisam bio siguran u to da li je mogao da čuje i razumije neprimjerene šale koje su na njegov račun zbijali drugi gosti kafića. Ono u šta sam prilično bio uvjeren je to da sve i da ih je razumijevao, na tim šalama im uopšte ne bi zamjerao, te da je bio zadovoljan što oni makar i na takav način uopšte razgovaraju sa njim.

Međutim, kada bi ugledao nekog od monaha iz Cetinjskog manastira ili nekog momka za koga je znao da uči bogosloviju, odmah bi ustao i krenuo prema njemu. Ubrzo bi njegovi pokreti prerasli u skokove , nalik onima koji su se izvodili u nekom drevnom istočnjačkom kultu. Lice bi mu postajalo kao krv crveno, a njegov lik kao da je odavao čovjeka u kojem se nalazi nekakva nevidljiva i strašna sila , koja kao da se spremala da baš u tom trenutku izađe iz njega. U tom stanju ispuštao je krikove koji su bili strašniji i bogohulniji od svih riječi koje su u poslednjih dvije hiljade i kusur godina izrečene protiv Hrista. Ono što mi je posebno u tim momentima privlačilo pažnju bile su sasvim mirne reakcije prolaznika, koji su samo nijemo posmatrali njegove ispade, pa mi se katkad činilo da ga oni, zapravo, na njih nagovaraju i podstrekavaju.

Međutim, u jednom trenutku je gotovo nestao sa cetinjskih ulica. Bilo je to oblačno i vlažno jutro na Cetinju kada sam na jednoj od lipa ugledao njegov lik na umrlici. Pored njegove slike je stajao državni grb, koji je iz nekih razloga bio u zelenoj boji. Slova na umrlici su bila na lošoj štampi, pa se jedva moglo razaznati njegovo ime i prezime, baš kao i drugi podaci o pokojniku. Ono što se moglo na osnovu plakata pretpostaviti bilo je to da je živio sam, budući da ožalošćeni članovi porodice nisu bili navedeni. Te noći je bilo strašno nevrijeme sa jakim vjetrom i pljuskovima. Kada sam sjutradan prošao pored drveta, umrlice na njemu nije bilo. Vjerovatno su je odnijeli vjetar i bujice vode u isti onaj ponor u kojem su završile i sve njegove neizgovorene hule, pomisli i osjećanja…

Piše: đakon Pavle Lješković

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Nebojša Babović: Kakva lica želimo?
Next Article Jelena Janićijević, bokserka sa evropskom medaljom i doktorskom diplomom

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Dušan Opačić: „Prorok. Istorija Aleksandra Puškina“ – Portret genija razapetog između slobode, strasti i neminovne sudbine

Piše: Dušan Opačić Od 14. februara, u bioskopskima Rusije biće održana projekcija filma o jednom…

By Žurnal

Vozi Miško, ali pažljivo!

Piše: Milovan Urvan U sumrak jednog društva koje odavno više voli zvuk motora nego glas…

By Žurnal

Ratko Kontić: Politički zlodusi

Piše: Ratko Kontić Dešavanja na političkoj pozornici u Crnoj Gori, nakon 2020 godine, protkana su…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

DruštvoKultura

Pouke Sretenja ili o slobodi, žrtvi i razumu

By Žurnal
KulturaNaslovna 2

Poslednja priča Gorana Petrovića na Velikim pričama: Kao da i niste čekali

By Žurnal
DruštvoNaslovna 5STAV

Svetionik – Potreba za globalnim detoksom: Ko ne postane bolji, postaće gori

By Žurnal
KulturaNaslovna 3

Vidovdane, moj očinji vide

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?