Koliko silom prilika, toliko i dobrovoljnim činom prof. Zdravko Krivokapić otišao je u političku prošlost. Politički život njegove Demohrišćanske stranke zamisliv je samo kao politički refleks njegove slavne ili neslavne političke epizode. Može se, dakle, tumačiti na oba načina.
Dočim, Krivokapić je do danas u nečemu ostao žrtva svojih dojučerašnjih političkih partnera. Od svih bljutvih i provincijalnih narativa crnogorske politike, možda je najgori onaj koji baštine sitni činovnici DF.
Već bi se mogla sačiniti pozamašana sveska primjera koji imaju jedan isti princip: „Sopstveni politički rejting uzdiži tako što ćeš dokazivati da neko drugi ništa ne valja”. E, tako se čovjek i danas, kada Krivokapić baš ni po čemu nije relevantna politička figura, može zgranuti primjerima sitnih činovnika DF-a koji se bacaju u astralne visine samouzdizanja tako što omalovažavaju lik i političko djelo Zdravka Krivokapića.
U redu, možda likuju jer se navodno ispostavilo da su bili u pravu tvrdeći, još od dana kad su postavili Krivokapića na čelo svoje liste, da profesor ništa ne valja.
E, sada bi mogli, ako su se siti nasladili, unijeti malo političkog i ljudskog džentlmenatva, pa u istom zanosu reći, napokon, zašto oni valjaju. Da li zato što ne valja Zdravko, ili još imaju neki argumenat u prilog svog značaja?
Milovan Urvan
