Pad Mariuopolja, kapitulacija nacističkog bataljona Azov i bjekstvo s položaja nacističkog bataljona Donbas poslije samo jednog ranjavanja vojnika, je nanijelo nenadoknadivu štetu Kijevu u pogledu morala trupa.
Spori, monotoni rat na koji je prešla ruska armija u Ukrajini je strateški vrlo ispravno i mudro rješenje.
Ono ima samo jednu, nevažnu manu- Zapad koristi takav rat da ga predstavi kao nekakav poraz Rusije, što nema dodirnih tačaka sa realnošću.
Monotoni rat omogućava Rusiji da maksimalno iskoristi svoju vatrenu moć: višecjevne raketne bacače, haubice, rakete, udarne bespilotne letelice, minobacače i bez kontakta nanosi ogromne gubitke ukrajinskoj vojsci u ljudstvu i tehnici.
Tako Kijev gubi najbolje obučene bataljone u opsegu 70-90 % ljudstva.
Tvrdi se da je Kijev već izgubio 60.000 vojnika koji su poginuli i oko 8.000 zarobljenih.
Ti gubici se popunjavaju jedinicama teritorijalne odbrane iz cijele Ukrajine, koje se prebacuju na Istočni front da bi bile „samljevene“!
Još će brže biti samljevene jer su rezervisti neobučeni i slabo opremljeni za žestoko ratovanje.
Britanske i američke generale ti gubici ne interesuju jer im je taktika da rat izazove što veće razaranje gradova na istoku Ukrajine koji će poslije pada u ruske ruke biti krupni problem za ekonomiju Rusije.
Zato su po toj nemilosrdnoj taktici Anglosaksa: krupne ukrajinske snage locirane u gradovima, gdje su im civili živi štit a gradovi trpe razaranja i teško ih je osvojiti jer je u njima grupisano fantastičnih 6000-15000 ukrajinskih vojnika.
Ruska taktika monotonog rata, gdje je dnevno napredovanje trupa izuzetno malenih par kilometara, postaje odlična jer je prate ogromni, i to danonoćno, gubici ukrajinske armije od vatrene moći u bojevima bez kontakta.
Pad Mariuopolja, kapitulacija nacističkog bataljona Azov i bjekstvo s položaja nacističkog bataljona Donbas poslije samo jednog ranjavanja vojnika, je nanijelo nenadoknadivu štetu Kijevu u pogledu morala trupa.
Naime, ti nacistički bataljoni su strijeljali ukrajinske vojnike za svaki pokušaj odstupanja na rezervne linije odbrane ili namjeru predaje, a sami su se predali ili strašljivo odstupili sa prvih linija fronta.
Kijev pokušava odstupanje ili proteste svojih vojnika preko socijalnih mreža, koji nemaju opremu vatrenu podršku i svakodnevno gube ljudstvo- spriječiti hapšenjima.
U najavi je zakon desetkovanja, odnosno ubijanje svakog desetog vojnika ukrajinske jedinice koja odstupa ili protestuje, a to je već očajnički potez koji može izazvati raspad ukrajinskog vojnog sistema u velikom obimu.
Kao posledica svega, može se desiti da se Zelenski uskoro nađe u životnoj opasnosti od strane svog neonacističkog okruženja, jer neko mora biti kriv za tragediju.
Istočni front je uvijek bio velika mašina za mljevenje mesa najezdnika, nekada njemačkih danas ukrajinskih nacista.
Šteta je što masovno ginu neobučeni ukrajinski rezervisti teritorijalne odbrane, silom mobilisani.
Stradanje te ukrajinske teritorijalne odbrane na Istočnom frontu, silom bačene od strane Kijeva i Anglosaksa u pakao, Rusi pokušavaju riješiti davanjem koridora za njihov odlazak iz okruženih gradova gdje ih u svakom čeka „mali Mariuopolj“!
Negdje to uspijeva a negdje ne jer Kijev to ne želi dozvoliti.
Kijev istok Ukrajine tretira teritorijom na kojoj živi narod kojeg ne smatra svojim, ali same teritorije smatra svojima.
Zbog tih bogatih teritorija on šalje nove bataljone, na desetine hiljada ukrajinskih vojnika na Istočni front, koji nestaju u ognju zasipajući svojim leševima stepe istočno od Dnjepra.
Zapad i dalje govori o tome da je spori rat dokaz da ga Rusija gubi, a prije će biti da je to genijalna strategija uništenja ukrajinske armije na Istoku- njenim laganim drobljenjem bez ostatka.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
