Zapadnjački, pogotovo američki mediji, u histeričnom rastrojstvu, očito, umišljaju da se stvarnost može režirati po principu holivudske produkcije.
Čitavu kampanju protiv Rusije prozapadni mediji profilišu kroz nekolika holivudska klišea: o zlim neprijateljima čovječanstva (Rusima), o nevinoj žrtvi (Ukrajina), o poroti (Evropa), o spasitelju svijeta (ne o Hristosu, već o Americi).
Režirajući svoj „ukrajinski blokbaster“, prvospomenuti zlokobni stereotip služi satanizaovanju Rusije, a sve u svrhu pribavljanja planetarne naklonosti da se izvrši prvi korak ka privrednim resursima Rusije, jer svi drugi odavno su opljačkani. Uporedo s tim, pravi se i drugi korak, kako bi američka administracija sakrila svoje krvave ruke, što su, takoreći, juče zadavile Libiju, Siriju, Avganistan ili Jemen.
Drugo. Ukrajina zaista jeste žrtva i to višestruka: američka, ruska, evropska, ali i sopstvena. Prema tome, ovdje se ukida filmska režija, jer Ukrajina nije nevina žrtva! Posjeduje naoružanje, ima vojsku, ima plaćenike, ima dobrovoljce, ima na raspolaganju podršku zapadnjačkih medija, koji nastupaju sve podlije; po svom demonskom obredu, ne istražuju šta se u ratu stvarno zbiva, već proizvode svoje narative o ratu kroz distribuciju užasavajućih informacija: o navodnom silovanju Ukrajinki, o majkama što svojim tijelima štite bebe od gelera, o ubistvu sina u prisustvu oca itd. Gomilaju, dakle, svoje holivudske motive do zastrašujućih razmjera, angažuju svoje istorijske i političke producente kako bi dokazali da je Putin sâma inkarnacija Adolfa Hitlera…
Amerika je gurnula Ukrajinu u ambis, a onda je ostavila samu usred bezdana. Neće joj pomoći, jer bi tako ugrozila sebe. Amerika će uvijek sačekati ishod rata. A Evropa, grešnica, matora i senilna još jedno može da kleca i diplomatski da klacka, ali nikako, nikako, nikako da se sjeća svog antičkog djetinjstva.
Sve bi djelovalo apokaliptički beznadežno samo kada ne bismo uočili jedinu vrlinu Amerike. U drugoj polovini prošlog vijeka ona je, ipak, podarila svijetu nešto što može biti slamka spasa. Naime, nešto od njenog internog koncepta slobode i demokratije primilo se u njenim sinovima. Tako sve češće čujemo glasove iz same Amerike što govore kako Rusija nije tako zla, kao što ni Amerika nije tako dobra. Pogledajmo, Amerika kontroliše planetarno popularne drštvene mreže. Uostalom, ona ih je i stvorila u svrhu kontrole a ne da se zabavljaju mase u globalnom selu.
Međutim, upravo tu je čeka iznenađenje, više nego brojne video prezentacije mladih ljudi, što istinu o svijetu pričaju do kraja: ćutali smo o Jemenu, Siriji, Libiji, Avganistanu, a sada pričamo o Ukrajini!? U tome je ironija ali i istina: tak kada se stvarno progovori o Ukrajini, a ne o interesima svjetskih moćnika za Ukrajinu će biti spasenja.
Milovan Urvan
