Kad je u pitanju tema ugroženosti životne sredine, potrebno je poći od činjenice da mnogo više prirodnih resursa koriste razvijene zemlje od nerazvijenih. Otprilike 1 milijarda populacije koristi 80% tih resursa dok preostalih 20% ide ka onih 5 milijardi čovječanstva. Ovaj disbalans predstavlja evidentan moralni ali i politički problem.

Uticaj (negativni) ljudi na životnu sredinu zavisi od nekoliko faktora: rast ljudske populacije; razvoj potrošačkog izobilja i na kraju ekspanzija tehnološkog razvoja.
Pred misećim ljudima se postavlja pitanje može li se, i na koji način smanjiti taj negativni čovjekov uticaj kroz kontrolu ove tri pojave (djelatnosti)?
Još 1987 UN su formirale komisiju na čelu sa tadašnjom norveškom premijerkom Brungland. Ova komisija je podnijela izvjestaj pod nazivom „Naša zajednička budućnost“. U njemu je formulisan pojam održivog razvoja čovječanstva. To je, kako su definisali, zadovoljavanje potreba sadašnjice na takav način koji ne ugrožava sposobnost budućih generacija da svoje potrebe zadovolje na isti takav način.
Rast populacije nije moguće (a nije ni prirodno ) zaustaviti, ali preostale dvije komponente negativnog ljudskog uticaja je sigurno moguće kontrolusati u okvirima razumnog i moralnog djelovanja sadašnjih pokoljenja
Oliver Janković
