Autor: Lana Ostojić
Promocijom knjige „Duh diše gdje hoće“ Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, večeras, 9. novembra, u Kongresnoj multimedijalnoj sali Doma revolucije u Nikšiću, svečano je otvorena XVI književna manifestacija „Dani Njegoševi“.
O knjizi su govorili akademik Siniša Jelušić, prof. dr Lidija Tomić, prof. dr Dušan Krcunović, protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, urednik Radomir Uljarević i autor, Mitropolit Joanikije.
Pozdravne riječi uputili su Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić i Milutin Mićović, predsjednik Književnog društva „Njegoš“.
Program je vodila Milica Bakrač, a u svečanom dijelu programa nastupio je Hor „Sveti novomučenik Stanko“, pod dirigentskom upravom prof. Lenke Durutović.
U pozdravnom slovu gradonačelnik Nikšića je istakao značaj Njegoševog književnog djela i kazao da je Njegoš simbol Crne Gore.
„Njegoš je simbol Crne Gore, njegov je lik u njenoj ličnoj karti, i znamo koliko vrijedi njegovo književno djelo. Mnoge kulture bi dale dosta toga da imaju samo ono što su cetinjske vladike uspjele da urade u književnosti i u svemu ostalom, da ne pominjemo druge grandiozne stvari. Neka ta kap u moru naše kulture, za koju bi neko dao sve, bude naznaka da ne treba ni pred kim da povijamo glavu, ni pred kim da se stidimo, nego da kažemo vrlo jasno ko smo i šta smo — a mi smo Njegoševi“, poručio je Kovačević.
On je, u znak zahvalnosti za organizaciju manifestacije i doprinos očuvanju i afirmaciji kulturne baštine, predsjedniku Književnog društva „Njegoš“ Milutinu Mićoviću uručio spomen-medalju povodom 150 godina od Vučedolske bitke.
Predsjednik Književnog društva „Njegoš“ Milutin Mićović kazao je da sjećanje koje nas vezuje za Njegoša nije knjiško, nego živo i životvorno.
„Njegovo djelo je ušlo u kolektivnu svijest njegovog naroda, a njegovi stihovi javljaju nam se u punom sjaju pri svakom jačem životnom potresu.
Njegoš se spustio do dna svog bića i vidio stvari ovog svijeta kakve jesu. Prije svega vidio je čovjeka koji je u mogućnosti da u sebi razgori iskru besmrtnoga. Njegoš je tom iskrom sagledao dubine čovjekove i protivrječnosti koje se biju i u pojedincu i u narodu i u svijetu i u kosmosu. Vidio je svoj narod potopljen sopstvenim stihijama, pod napadom adskih sila, uspavan mrtvim snom i smrtnim zaboravom. Kako je tada Njegoš vidio svoje pleme, tako danas izgleda cio svijet.
Veliki Petrovići su nastavili Mojsijevski put u svom narodu, noseći svoj kovčeg zavjeta, luču slobode i pamćenja, ukrijepljeni junaštvom i osjećanjem nebeske sile. Taj put krunisan je velikim Njegošem. Mučenikom i prometejem slobode, kako ga je nazvala Isidora Sekulić“- naveo je u pozdravnom obraćanju predsjednik Književnog društva „Njegoš“ Milutin Mićović.
Protojerej Slobodan Jokić, govoreći o knjizi mitropolita Joanikija, naveo je stihove iz Jovanovog Jevanđelja „Duh diše gdje hoće, glas Njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide.
„ Ovi stihovi iz Jovanovog Jevanđelja iz kojih je uzet i naslov knjige o kojoj večeras besjedimo, nam govore istinu i Božijeg i čovjekovog postojanja. S obzirom da je stvoren po ikoni Božijoj, čovjek je stvoren da bude slobodan, a da bi bio slobodan, čovjek mora imati sposobnost stvaranja, sličnu onoj koju posjeduje Gospod. Ne možemo biti hrišćani ako ne stvaramo. Čovjek da bi postojao, mora da traži slobodu za beskonačno stvaralaštvo. Sveti Maksim ispovijednik, jedan od najznačajnijih otaca Crkve, vidio je čovjeka kao veoma aktivno biće. Ljudsko biće je prije svega obdareno silom Logosa, tj. posjeduje moć da stvara i tumači značenja.
Upravo knjiga Duh diše gdje hoće, mitropolita Joanikija je knjiga stvaranja i tumačenja. Njome mitropolit svjedoči svoju pripadnost Tvorcu, tumačeći ličnosti i događaja koji su na neki način obilježili ili dominantno uticali na njegov život i stvaralaštvo. Mitropolit je u ovoj knjizi pisao i promišljao o ljudima u kojima diše Duh Božiji. Imamo duboki osjećaj da je ova knjiga nastala iz unutrašnje, nesputane, tajne pobude da se dublje pronikne i promisli u tajnu postojanja, čovjeka i konačno u tajnu samoga Boga. Iz nje se osjeća vapaj za smislom“- naveo je protojerej Slobodan Jokić.
Akademik Siniša Jelušić je kazao da se knjiga Duh diše gdje hoće Visokopreosvećenog mitropolita Joanikija sastoji od gotovo 40 ogleda sabranih u 5 poglavlja, te da su u knjizi prisutne tri međusobno prožimajuće ravni, karakteristične za ovaj pristup koji dosledno primjenjuje mitropolit Joanikije. Prvi je bogoslovsko-teološki plan, drugi je filozofski, i treći pristup, poglavlje koje posvećeno isključivo tumačenju književnih, pjesničkih djela.
„Tumačenje u knjizi dominirajuće, bez ostatka, Njegoševe temeljne misli. Ali i o prisutnosti Duha i u drugim prividno različitim tematskim dijelovima ili ogledima, poput onog o Njegoševom zavještanju gdje mitropolit izvrsno tematizuje neodvojivost Njegoša od njegove kapele i u tom kontekstu je vrlo važan njegov rad Hram u Njegoševoj poeziji. Zatim, ogled o savremenom srpskom pjesničkom stvaralaštvu svetim i svijetlim likovima i dubokom ličnom ispovijedanju vjere.
Ako Duh koji diše gdje hoće preporođuje i preobražava onoga koji ga posjeduje, onda isto takvu preobražavajuću ulogu ima i ova knjiga za svakoga ko je s prisustvom Duha u sebi, bude čitao“- kazao je prof. dr Siniša Jelušić.
Prof. dr Lidija Tomić je navela da je mitropolitova knjiga Duh diše gdje hoće najnoviji prilog bogoslovskoj duhovnoj, književnoj i estetskoj tradiciji umnog, mudrog i proživljenog čitanja i tumačenja Boga i čovjeka.
„Ona je većim dijelom ogledalo ličnosti Petra drugog Petrovića Njegoša i njegovog veličanstvenog književnog djela koje zrači božanskom svjetlošću umjetničkog stvaralaštva. Svojim formatom knjiga djeluje lijepo i svečano. Na koricama je naslov značenjski uzvišenog smisla. Struktura mitropolitove knjige sadrži 5 poglavlja, tematski i motivski povezani naslovima: Njegoševe brojanice, Njegoševo zavještanje, Izvi iskra, Sveti i svijetli likovi i ispovijedanje vjere. Motiv brojanica na početku otvara molitveni niz tekstova o Njegošu koji se ne prekida ni u tekstovima koji se bave drugim fenomenima, pojavama i ličnostima, sve do ispovijedanja vjere na kraju, koje sublimira duhovnost mitropolita Joanikija, njegovu posvećenost Bogu i narodu, čiji je visokopreosvećeni zastupnik pred Gospodom.
Mitropolit smatra da se Njegoševa teološka misao može nazvati teologijom svjetlosti, kao i teologijom božanskog stvaralaštva.Teološku suštinu Duha Svetog sagledava u svjetlosti Njegoševog djela, otuda mitropolit kaže da je riječ o božanskoj poeziji, koja da je svjetlost“-istakla je prof. dr Lidija Tomić.
Prof. dr Dušan Krcunović je kazao da prva dva poglavlja koja su posvećena teološko-filozofskom tumačenju Njegoševog djela, predstavljaju inicijaciju savremenog čitaoca u poetiku specifičnog duhovnog iskustva najvećeg pjesnika srpskog jezika.
„Sva djela Njegoševe trilogije sadrže autentične književne izraze tog jedinstvenog pravoslavnog duhovnog predanja, ali ono što je novina u ovom pristupu Njegošu sa stanovišta njegove pripadnosti isihastičkom predanju je spoj tog predanja sa Njegoševim ličnim iskustvom i opitom božanske stvarnosti. Tu je mitropolit pokazao autentičan pristup Njegošu.“
Urednik Radomir Uljarević je za mitropolitovu knjigu kazao da ona treba čitaoca koji će „da zastane i u buci koja nas okružuje makar da načas oslušne onaj glas za koji ne znamo otkuda dolazi, ali čujemo njegovu tišinu.“
Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u završnom obraćanju izrazio je zahvalnost organizatorima Manifestacije „Dani Njegoševi“, govornicima kao i predsjedniku skupštine Crne Gore Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću, gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću i NJ.E. ambasadoru Republike Srbije g. Nebojši Rodiću.
Istakavši da je osjećao dug prema našem naslijeđu, mitropolit je kazao da se čitajući Njegoša i sam prosvjećivao.
«Osjećao sam dug prema našem naslijeđu. Prije svega, prema Njegošu, ali ne u smislu da bih ja mogao nešto doprinijeti Njegošu ni njegovoj slavi ni veličini, nego koliko sam čitao Njegoša, toliko sam osjećao da se i sam osvećujem i prosvjećujem kroz njega, pa sam zapravo samo o tome i pisao. A onda, nekako me je i sam Njegoš uputio da se bavim našim duhovnim i kulturnim naslijeđem srpskog naroda i zaista sam se uvjerio da je Njegoš naslijedio tu iskru božanstvenu, ne samo od Svetoga Petra Cetinjskoga, nego i od Svetoga Vasilija Ostroškoga i Stefana Piperskoga jer Duh diše gdje hoće i njegovo dejstvo prevazilazi vremenske granice, tako da se Njegoš napajao na istinskim izvorima duhovnosti i pravoslavlja.»
