Piše: Redakcija
Ostalo je još samo par dana do parlamentarnih izbora u Srbiji. Bolji običaji nalažu da se druge zemlje, uključujući i medije u njima, ne miješaju u te izbore, kao unutrašnje političko pitanje prvog reda. No intenzitet i sadržaj miješanja zvaničnog Beograda i medija bliskih režimu u unutrašnja pitanja Crne Gore daje nam za pravo da Srbiji zaželimo da u nedjelju izabere bolju sebe.
Srbiju i Crnu Goru spajaju neraskidive istorijske, kulturne, krvne i druge veze koje će opstojati bez obzira na to ko sjedi na čelu tih država. Srbija ima svoje unutrašnje probleme, Crna Gora ima svoje. Među tim problemima u Crnoj Gori nalaze se i pitanja ustavnog položaja srpskog jezika i jednakopravnosti srpskog naroda u cjelosti.
Nakon zbacivanja Đukanovićevog višedecenijskog režima, konačno su se stekli uslovi da se ti problemi rješavaju onako kako ih je jedino moguće riješiti, dakle, strpljivo, sistematično, institucionalno. Vodeće političke snage u zemlji, predstavljene kroz premijera Spajića i predsjednika Skupštine Mandića, imaju i volju i znanje kako da ih rješavaju i kako da savlađuju duboko usađene prepreke, ne gubeći pritom korak na putu Crne Gore u Evropu.
Ponašanje zvaničnog Beograda, deklarativno prijateljsko, često je bilo samo još jedna u nizu prepreka i dodatni teret za položaj Srba u Crnoj Gori. Sjećanje na godine državnog zajedništva živi u Crnoj Gori možda i snažnije nego u Srbiji, a patronski stav zvaničnog Beograda ne samo da neće ojačati to sjećanje, već će crnogorskim Srbima, ali i njenim drugim narodima, kažimo to bez uvijanja, početi da ide na živce.
Nema potrebe da politički vrh Srbije stalno ukazuje na probleme srpskog naroda u Crnoj Gori, prvo, što ih on ne može riješiti i, drugo, što takav pristup samo ojačava poziciju onih koji u Crnoj Gori ne žele da ti problemi budu riješeni. Crnogorski Srbi su ugrađeni u samu supstancu istorijskog bića Crne Gore, ali i Srbije, neuporedivo više nego što to važi obratno. U njihovom kolektivnom pamćenju leže i teža vremena, pa su i dalje tu, sa sviješću o sebi i na svojoj zemlji.
A zvanični Beograd ponekad kao da ih želi pretvoriti u dijasporu, preko svojih eksponenata i marioneta koje zagovaraju isključivost tamo gdje se traži dijalog i koji nude parole tamo gdje treba postaviti zakone.
Zbog toga se nadamo da će se Srbija nakon izbora u nedjelju vratiti sebi, da će započeti sa vraćanjem države u institucije i sa vraćanjem države njenom narodu i njenim građanima. Takva Srbija potrebna je i susjedima, sa takvom Srbijom će i Crna Gora ponovo moći da gradi prijateljske i bratske odnose zasnovane na uzajamnom poštivanju i na zajedničkim interesima.
A kraj takve Srbije, čijoj se riječi bude moglo vjerovati i koja neće biti talac interesa režima, i Srbima u Crnoj Gori biće lakše da rješavaju svoje probleme i tako da svoju otadžbinu učine još boljom i još jačom. Kraj takve Srbije, možda i zlonamjernima u Crnoj Gori konačno postane jasno da crnogorski Srbi nisu čuvari tuđih interesa, već da su so ove zemlje, njen damar i njena riječ u vječnosti.
Zato, Srbijo, glasaj za sebe, glasaj za budućnost. Crna Gora je pokazala da je to moguće. Do sretanja u budućnosti!
