Piše: Milija Todorović
Naricanje nad žrtvama srebreničkog zločina, od strane DPS-a. To je današnji prizor iz crnogorske skupštine. Tim naricanjem je DPS (zajedno sa ES i URA) pokušao da poremeti stabilnost parlamentarne većine koja Crnu Goru gura ka EU. A ta bi se stabilnost neminovno poremetila smjenom predsjednika Skupštine.
Reklo bi se da je pijetet nad pomenutim žrtvama vredniji od bilo čije funkcije. Međutim, inicijativa o Mandićevoj smjeni ne govori toliko o temi zločina, koliko o temi inicijatora. Zašto? Zato što DPS i drugari nijesu politički nezavisni izvjestioci sa ratišta, niti novinari bez granica, a još manje predstavnici neke humanitarne anti-ratne organizacije. Ne. DPS je partija koja je politički i organizaciono stajala iza rata koji je vodio general Ratko Mladić. A na njenom čelu, uz titulu „počasni“, stoji akter rata koji Mladićevu vojsku nije napuštao ni kada su je svi drugi napustili. I danas su gurali priču o tome, kako treba smijeniti Andriju Mandića zbog jednog telegrama, a ne smijeniti Mila Đukanovića sa mjesta njihovog počasnog predsjednika!
I zato…. građani im nijesu povjerovali. Zato njihove kolege poslanici nijesu prepoznali kao valjanu temu ono što su oni kandidovali. Zato, njihova inicijativa za Mandićevu smjenu nije mogla da stane u okvir jedne demokratske institucije kakav je kvorum. Prozrena je i istovremeno prezrena njihova zloupotreba srebreničkih žrtava. Zloupotreba žrtava radi male, sitne političke koristi. Radi trenutka, radi milimetarske prilike da učine jedan pokret u momentu kada su apsolutno politički paralizovani i pasivni. I to je toliko bijedno, da je i rezultat inicijative za smjenu ostao bijedan. I kao takva će ostati zapamćena.
Kog Andriju zaobilazi EU, Mandića ili DPS inicijativu o njegovoj smjeni?
DPS cirkusu su se pridružila bar još dva glasna cirkuzanta. Prvi je Milan Knežević, koji je sa DPS-ovom inicijativom polemisao tako kao da ga je naručio Milo Đukanović… čuj mene Vučić. Kad kažem da liči da je Kneževićev govor naručio Đukanović, to je dvostruko tačno: najprije vezano za Đukanovićevo veličanje Mladićevog ratovanja tokom rata 90-ih, a potom vezano i za Đukanovićevo manipulisanje istim tim ratom, nakon svog zaokreta zbog kojeg nikad nije ponudio političku odgovornost. A kad kažem „čuj mene Vučić“, mislim na sliku koju o Srbima crta Knežević, a koja kao pozitivna može da izgleda samo na RTV Pink ili Informeru. To je slika gubitnika koji samo galame i koji uvjek, u bitnim momentima, napuštaju pozicije političke uprave.
Drugi cirkuzant je Adrijan Vuksanović iz HGI, koji danas drži slovo o ratnim zločinima i telegramima, a javno i neskriveno institucionalno sarađuje sa HDZ-om iz Hrvatske, koji je više puta kritikovao odluke Haškog suda i telegramima podržao ličnosti presuđenih zločinaca iz istog rata u kom je Mladić učestvovao.
Odlukom Skupštine, u okviru demokratske procedure, da Andrija Mandić ostane na njenom čelu – obustavljena je pomenuta cirkuska tačka.
