Piše: Milija Todorović
„Euro model“ kojim je Spajić preduhitrio Novu godinu, prigovore opozicije, predizbornu kampanju, pa i Vučićevo triježnjenje od izbora krajem oktobra, izazvao je mnoge radosti i strahove. Efekat najave ovog programa je sličan ishodu neke fudbalske utakmice, ko je navijač kluba navija, ko je na drugom kraju tribine, taj zviždi i negoduje. Razlozi, dokazi i logika, ne pomažu. Važi čuvena priča: eh da mi je da pobjedimo, pa makar golom iz ofsajda ili rukom – samo da sudija ne vidi. Sad kao najzabrinutije čujemo likove iz svijeta Mila Đukanovića: Radulovića iz Splendida, podmladak DPS-a i ES-a, profesori fakulteta usidreni na katedre u vrijeme referendumskih „svijetlih majskih zora“… Dok su najveseliji oni koji su zabrinuti za povratak DPS na vlast. Ergo, ekonomski razlozi su svima deveta rupa na svirali. Jer, reklo bi se da ovi zabrinuti imaju neku računicu, i da brinu na osnovu toga. Ali se ne bi reklo da se ta njihova računica odnosi na pola miliona građana Crne Gore, već na džepove njihovih monopolskih kaputa ili na neke fiktivne privrede poput one brazilske ili kineske. Opet, reklo bi se da PES-ovci djeluju užurbano i kao da ih neko goni, a ne analitično i promišljeno, kako nalaže tema finansijskog presabiranja. Možda zato što ih „goni“ bivša vlast koja je pojela svu privredu i sve institucije, i bukvalno im dišu za vrat. A „goni“ ih i vagon voza koji kreće ka EU, i koji nas neće previše čekati, a koji traži da u njega ne uđemo kao posljednji prosjaci…
Kog Andriju zaobilazi EU, Mandića ili DPS inicijativu o njegovoj smjeni?
Na drugoj strani, u odsustvu iskrene i stručne ekonomske rasprave, ovdje se naziru obrisi jedne druge. Psihološke i sociološke. Spajić zna da se ovdje ne bori samo protiv malih plata i raspale privrede, nego protiv kolektivne psihoze, u Crnoj Gori njegovane vjekovima. A ona glasi: ne treba mi ni da mislim, ni da radim na društvenim pitanjima, to će gospodar! Moje je da „pošteno“ zabijem glavu u svoje kljuse. E vidite, to su dosadašnji gospodari znali, pa su, poput onog Velikog inkvizitora, oduzeli narodu slobodu izbora. I taj izbor preuzeli na sebe. A narodu, ono što mu pripada, dijelili su kao izraz sopstvene milostinje. Spajić dakle ratuje sa tim i takvim mentalitetom, i ne nudi ljudima samo veće plate, nego i veću slobodu djelovanja i mišljenja.
Pod uticajem DPS propagande, ljudi odbijaju ponudu da život uzmu u svoje ruke i žongliraju crnim slutnjama na temu „šta će sve poći naopako“. Međutim, oslobođeni još na protestima 2020. građani su navikli i da pokušaju, i da rizikuju, a posebno da pobjeđuju… Zato mislim da je red da Veliki inkvizitor pakuje kofere iz Crne Gore, a nju ostavi njenim građanima.
