Piše: Damir Radić
Ridli Skot,:“Psi pod zvijezdama” (2026.): Film s gotovo optimalnim omjerom napetosti, akcije i kontemplacije
Prošle je godine ugledni Deni Bojl polučio postapokaliptični film “28 godina kasnije”, zadnji izdanak serijala započetog s “28 dana kasnije”, u kojem je virusna epidemija dovela do kraha civilizacije.
Ove godine postapokaliptičnom tematikom pozabavio se još jedan Britanac u još jednoj britansko-američkoj koprodukciji: još ugledniji Ridli Skot, aktualnim ostvarenjem “Psi pod zvijezdama”.
Za razliku od Bojlova, zasnovanog na izvornom scenariju, Skotov film adaptacija je romana Petera Helera, a uzrok raspada civilizacije je isti – epidemija izazvana virusom, samo što ovaj put virus nije fiktivan, nego stvaran i “banalan”: riječ je o gripi.
To znači da opasnost nezaraženim izoliranim ljudskim zajednicama ne predstavljaju ljudi koji su zaraženi virusom postali zombiji, nego uglavnom nezaraženi preživjeli koji su konkurencija za preostale resurse potrebne za opstanak.
Radnja je smještena u 2035., sve je puno običnije nego u svijetu Bojlova filma, odnosno svijet Skotova uratka naš je svijet, samo opustošen. Još postoji vatreno oružje i municija za njega, postoje (mali) avioni i gorivo za njihov let, ljudi nose odjeću kakvu i mi nosimo danas. Izuzeci su divlji otpadnici nazvani žeteocima, koji ikonografski podsjećaju na spoj Indijanaca i (skinhead) pankera.
U prvom dijelu filma glavni je lik mladi muškarac Hig (Džejkob Elordi), pilot Kesne, koji s voljenim psom Džasperom i sudrugom Benglijem (Džoš Brolin) živi na izoliranom mjestu nalik groblju lakih aviona.
U blizini je napušteni grad Denver u koji Hig odlazi (leti) po namirnice, ali i kako bi posjetio svoju kuću u kojoj je nekad živio s neprežaljenom (trudnom) suprugom, žrtvom epidemije, kuću u kojoj se prisjeća sretnih trenutaka s njom.
Odnos pak Higa i Benglija opozicijski je, ali i nadopunjavajući. Bengli je militantni tip koji se drži izreke “prvo pucaj pa postavljaj pitanja” i posve je zadovoljan životom na lokaciji na kojoj jesu, dok je Hig miroljubiv i zanimaju ga i udaljeniji prostori, a također pomaže obližnjoj zajednici menonita, religijskoj skupini srodnoj amišima, ali spreman je i na oružanu akciju kad je nužno.
Kad u jednom napadu na njihovo stanište pogine Jasper, Hig ga sahrani pored groba supruge i usprkos Benglijevim nastojanjima da ga uvjeri u suprotno odluči odletjeti do mjesta Grand Džankšna, odakle povremeno prima signale.
No na putu mu se pokvari avion, a nakon prisilnog slijetanja upoznat će mladu ženu Cimi (Margaret Kvejli), inače udovicu, i njezina oca zvanog Pops (Džu Pirs), koji su opstali na vlastitom imanju.
Oni ga isprva dočekaju s nepovjerenjem, ali kako je Cima otvorena za komunikaciju s Higom i zbližava se s njim, s vremenom će ga prihvatiti i Pops. Hig uspijeva popraviti avion i uz pomoć Cimi, Popsa i njihove magarice raskrčiti dio šume za uzletište, odakle će njih troje Kesnom pobjeći od navale žeteoca i uputiti se u Grand Dženkšn.
U njemu će pak film poprimiti drugačiji ton pomaknute totalitarne burleske, jer takav je to šareno-sivi svijet, a naši će junaci iz njega uspjeti iznijeti živu glavu i vratiti se Bengliju, koji je u međuvremenu preživio napad žeteoca.
“Psi pod zvijezdama” dobili su mlake recenzije, neki čak tvrde da je to jedan od Skotovih najslabijih filmova, no zapravo se radi o izrazito solidnom ostvarenju koje pruža gotovo optimalni omjer napetosti, akcije i kontemplacije.
Glavna glumačka četvorka je moćna, ritam odmjeren, a zamjerke se mogu uputiti nekim “tehničkim” neuvjerljivostima (npr. odakle malom Higovom avionu toliko goriva da u jednom cugu preleti toliko milja) i eventualno nedostatku veće erotske napetosti u interakciji Higa i Cimi. No napraviti ovako dinamičan film u 89. godini pravi je podvig i Ridliju Skotu zbog toga se valja nakloniti.
Izvor: Portal Novosti
