Piše: Oliver Janković
Kako je iznenada u 26. godini, zbog rijetke bolesti napustio jugoslovenski fudbal, tako je, još iznenadnije u svojoj 66. godini okončao ovaj život, legendarni igrač splitskog Hajduka i reprezentativac Jugoslavije Ivan Gudelj. U septembru 1960 rođen, u septembru 1986 mu konstatovana bolest, u septembru 2026. se upokojio.
Ovih dana će se puno pisati o njegovim takmičarskim postignućima, i imamo realnu opasnost od ponavljanja jednog te istog, impresivnog skora. Zato ćemo ovdje, za čitaoce Žurnala, izdvojiti neke zanimljivosti:
Ivan Gudelj je sa svojih 18 godina postigao svoj prvi gol za Hajduk, a u narednih preko 350 utakmica dao je još 92 gola, iako je igrao na poziciji odbrane i zadnjeg veznog igrača. Sa 19 godina je bio akter čuvenog dvomeča sa Hamburgerom u četvrtfinalu Kupa šampiona, i jedan od najboljih igrača u bijelom dresu, u utakmicama gdje se prvak Njemačke izvukao zbog „gola više“ u gostima. A u njegove nezaboravne klupske partije spadaju Hajdukove pobjede protiv Valensije i Dnjepropetrovska u Splitu, u tadašnjem Kup UEFA takmičenju. Gudelj je bukvalno sam donio pobjede Splićanima protiv Španaca 4:1, i sovjetskog tima 2:0. Ovaj defanzivac je postigao gol u spektakularnom dvomeču sa Totenhemom, u polufinalu Kupa UEFA 1984, kada je Hajduk slavio na Poljudu sa 2:1, a eliminisan je opet zbog „gola u gostima“ i pobjede Totenhema sa 1:0 u Londonu.
Bilježi se da je odigrao 33 meča za reprezentaciju Jugoslavije, i da je postigao tri gola. Dva pamtim: gol glavom protiv Španaca na centaršut Pižona u utakmici Mundijala 1982, baš u Španiji, i opet gol glavom u Zenici, protiv Luksemburga, u kvalifikacijama za Mundijal 1986. Neko će reći „čudna mi čuda, dati gol Luksemburgu, i to kod kuće“? To će reći svako ko nije gledao pomenutu utakmicu. Bila je to jedna od onih „već dobijenih“ utakmica, u kojoj „plave“ nikako nije išlo protiv autsajdera. Baždarević, Slišković, braća Vujović, Đurovski, Predrag Pašić, Šestić… niko od tih fudbalskih majstora nije uspijevao da nađe put do gola protivnika na Bilinom Polju, koji se branio sa svih 11 igrača. Meč je riješen ofanzivnim skokom Ivana Gudelja, i udarcem glavom koji je jugoslovenski fudbal spasao od bruke.
Eto to je bio Ivan Gudelj. Moglo je ekipi i da ide i da ne ide, ali on se jednako borio i nalazio načina da riješi i ono naizgled nerješivo. Na pomenutom Mundijalu u Španiji uvršten je u idealnih 11 igrača prvenstva, a na Evropskom prvenstvu 1984 je bio kapiten Jugoslavije. Ideal sportiste, paradigma skromnosti i lijepog vaspitanja, borac koji se nikada ne predaje, zaslužio je naše sjećanje i počasti.
