Piše: Elis Bektaš
Le donne non ci vogliono più bene
odraz mladog mjeseca u vodi
povratna je opruga
na zatvaraču nevinosti
diamole un bacio sotto la mitraglia
ali jao nama
ugleda li ga muza pčelinje zbunjenosti
ili bacačica poredbenog diska
la signora morte fa la civetta in mezzo alla battaglia
svaka će ga htjeti samo za sebe
da mu draška roščiće a na kraju da ga proždere
pravdajući se time što je ličio na kroasan
l’amore coi fascisti non conviene
—
Dvije studije
Antropološka studija: Igrač u kolu
mladog se srca srp
iza oblaka pomalja
bocka ih roščićima
oni se osmjehuju
kao mati kad je sinčić
nešto samo njemu važno
zapitkuje
taj se prizor ne može vidjeti
zbiva se u toraksu
i pri tom je
metafora
na površini jetre
krugove prave
peraja morskih pasa
Etnološka studija narodnih igara: Kolo
bazaltno bosonožje sjećanja
na maglu koja krišom
ispunjava cijev
zujeći
đerdani od opsidijana
kad zazveče
brklje se spuste u venama
tupkanje rastreslo zemlju
pa je lakše kopati
—
Keramet u doba tranzicije
Iskušenje
ima kod kineza skoro u bescijenje azbestna rukavica
kojom se vadi vrela tepsija iz rerne
kažu da se njome i plamteći grm može dotaći
ali ja ne bih pokušavao
poješću svoju večeru i sanjati da putujem u ljano estakado
jer su aranžmani za sinaj prebukirani
a smrt će sanjati da sam joj uspio pobjeći
Šipurak ili pasja ruža
kad je čuo kako ga zovemo zbunio se žbun
pa pocrvenio od jarosti i od stida
prevareni iskustvom vjerovasmo da oponaša
rođaka sa sinaja kojem je nalik samo trnolikošću
a te suze na licu pupoljci su saznanja
da nema čuda na repete
to je čudovište naše gladi koje nas jebe zguza
pseći
dok krvave ruže ne procvjetaju
