Sve što nije valjalo u Španiji, najboljem igraču svih vremena, Dijegu Armandu Mardoni vratilo se u Meksiku 1986. Bilo je to posljednje svjetsko takmičenje sa izrazitim junakom koji je počeo briljantno i koji je sve gurao i izgurao do kraja. Nikada ni na jednom mundijalu poslije Maksika nije tako ubjedljivo zasijala nečija zvijezda, kao Maradona u timu Argentine tada.
Dijego Maradona, od ponora u Španiji 82. do samog vrha 1986. u Meksiku!
Nedjelja, 09. oktobar 2022.g. piše: Oliver Janković
Legenda kaže kako je još 1978.g. maloljetni Dijego Maradona plakao što ga nije bilo na spisku reprezentativaca za mundijal koji se igrao u Argentini. Međutim, na prvenstvo u Španiji 1982.g Argentinac je došao kao velika zvijezda i očekivalo se da upravo njegova posebnost doprinese odbrani titule svjetskog prvaka. „Gaučosi“ su počeli kiksom protiv Blegije (0:1) na otvaranju prvenstva, ali su se brzo konsolidovali i baš Marodoninim golovima izbacili Mađarsku i El Salvador, pa prošli u drugu fazu takmičenja.
Međutim, tamo ih je čekala, po mnogima, najbolja reprezentacija Brazila ikada (Sokrates, Falkao, Ziko, Žunior, Eder…) i nestvarno nadahuta Italija predvođena Paolom Rosijem. Mnogi od njih više nijesu živi, pa ni slavni Argentinac koji se od tog mundijala oprostio porazom od Brazila (1:3) i crvenim kartonom koji je zaradio pred kraj utakmice. Uslijedio je jedan od najboljih mečeva na mundijalima ikada: Italija je het-trikom Rosija pobjedila Brazil sa 3:2. Italijani su vodili dva puta, Brazil dva puta stizao, ali bili su to nestvarni dani napadača Juventusa. Paolo Rosi je najprije trećim golom dokrajčio Brazil iz bajke, a potom je sa dva gola u polufinalu porazio Poljsku Bonjeka, Smolareka, Šarmaha, Latoa. Nije stao ni u finalu. Od tri italijanska gola data Njemcima za treću titulu prvaka svijeta, Rosijev je bio prvi!
Sve što nije valjalo u Španiji, najboljem igraču svih vremena, Dijegu Armandu Mardoni vratilo se u Meksiku 1986. Bilo je to posljednje svjetsko takmičenje sa izrazitim junakom koji je počeo briljantno i koji je sve gurao i izgurao do kraja. Nikada ni na jednom mundijalu poslije Maksika nije tako ubjedljivo zasijala nečija zvijezda, kao Maradona u timu Argentine tada. U grupi lako sa detronizovanom Italijom i remek-djelo od gola baš protiv Italijana. Potom, preko Urugvaja do epohalnog četvrt-finala protiv Engleske. Osveta za Foklandski rat, Božija ruka, i – najljepši gol u istoriji svjetskih prvenstava, kada je Maradona po drugi put zatresao mrežu Engleza.
Uslijedilo je polufinale i dva izuzetna Meradonina gola protiv Belgije, a onda teško rvanje sa Njemačkom u finalu na stadionu Acteka. Rvanje koje je okončano lucidnim pasom Maradone sa sredine terena prema Buručagi. A Buručaga, pored Šumahera šalje loptu u vječnost, za drugu svjetsku titulu Argentine!
U subotu 15. oktobra: Njemačka iznad svih u Italiji, i neki novi Brazil na mundijalu u SAD 1994.
