Piše: Žarko Marković
Smrt Halida Bešlića ujedinila je region toliko jako da su čak i oni koji se groze jugonostalgije ili one imaginarne priče o jedinstvenoj Bosni to morali da uoče i da se ne oglašavaju previše o tome, a naročito ne da „hejtuju“ cijelu tu priču. To, međutim, više govori o Halidu, nego o regionu. Proteklih dana ključna sintagma koja je provijavala u brojnim izrazima saučešća i oproštajima bila je „dobar čovjek“ što je, a jednom je to i sam pjevač priznao, mnogo važnije od toga kakav je Bešlić bio pjevač.
A bio je vrhunski interpretator muzike koja na bivšim jugoslovenskim prostorima ipak ima najviše poklonika i najmasovnije se sluša. O finesama Halidovog muzičkog izražaja bolje će reći oni koji se detaljnije razumiju u tu vrstu umjetnosti, ali, u konkretnom slučaju, ne treba imati neki naročiti sluh da bi se došlo do zaključka kakva pjevačka gromada je bio čovjek koji je posljednji koncert odsvirao, eto zgodnog slučaja, u Banjaluci sredinom avgusta ove godine.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Napomena da je bio dobar čovjek nije nevažna u cijeloj ovoj priči iz prostog razloga što je u proteklim godinama i decenijama umirao sijaset estradnjaka čija je muzika bila možda i popularnija od Bešlićeve, ali ta sintagma je u oproštajima od njih uglavnom izostajala. Naprotiv, o mnogima su govorili i pisali najveće grozote, iskazivali oduševljenje što su umrli, vadili im „grijehove“ iz prošlosti, podsjećali na izjave i poruke, čupali fotografije iz arhive i šta sve ne. I tu je na površinu izlazilo kakvi smo u suštini.
Narodi i narodnosti ovdašnji, dakle, žale, a i žaliće narednih dana jer nas je napustio prije svega dobar čovjek, što, jelte, otvara fantastičnu priliku da se zapitamo kakvi smo mi ljudi i društvo generalno. Raspravu o tome, međutim, najbolje je ne započinjati. Iz higijenskih razloga.
Autor ovih redova u više navrata je proteklih godina pisao i govorio da ova nesrećna zemlja nikada nije bila tako ujedinjena kao u danima kada je Halid imao saobraćajnu nesreću prije 16 godina. Nakon što se oporavio, nastavili smo po starom, uz manju pauzu tokom poplava 2014. Sada je Halid ponovo izbrisao granice između ljudi. I potrajaće to još nekoliko dana. A onda ćemo nastaviti po starom. Nije do Halida, do nas je.
Izvor: Glas Srpske
