Piše: Žarko Marković
Mnogo više je užasavajuća i gnusnija činjenica što je Naser Orić na slobodi nego što se nesrećni Aca Lukas fotografisao s njim, ali u opštem haosu koji je nastao nakon objave te fotografije malo ko o tome vodi računa.
Priča o potezu pjevača završava se zaključkom da je Lukas morao imati na umu sa kim se druži u toj „kafani na Balkanu“ sa fotografije i da bi obznanjivanje te rabote moglo da izazove ozbiljne posljedice. Koliko god bio isključen iz ovdašnje sumorne sadašnjosti, nemoguće da nije znao ko je Orić i kakvo je većinsko raspoloženje kod Srba prema njemu, naročito sa ove strane Drine.
Kako god, sada mu preostaje samo da se putem društvenih mreža svađa sa Miloradom Dodikom. Neko vrijeme neće zapjevati „Kafanu na Balkanu“, a ni ostale hitove u Republici Srpskoj, ali ne treba isključiti mogućnost da to nije protjerivanje zauvijek jer vazda je potrebno računati na kratku pamet, kako naroda, tako i onih koji ga predvode.
Ključno je, dakle, pitanje kako je moguće da Orić, kojem se čak dva puta sudilo za ratne zločine nad Srbima u Podrinju, danas opušteno sluša pjevaljke, puši tompus, pije najskuplji viski i fotografiše se sa Lukasom. Odgovore valja potražiti prvo u Hagu, a zatim i u Sarajevu. Teško da ih je moguće dobiti, a da budu suvisli. Zagovornici teze da istoriju pišu sudske presude u faktu da je Orić slobodan ko ptica ne vide ništa sporno.
A mnogo toga je sporno u slučaju srebreničkog ratnog komandanta kog povremeno u Sarajevu i okolini nazivaju herojem iako je kao posljednja kukavica napustio svoj narod u zaštićenoj zoni tri mjeseca prije pada i nikada se nije vratio.
Jednom riječju – izdajnik. Kao što su izdajnici i oni Srbi koji su navodno uzeli novac da svjedoče u njegovu korist. Riječ je o javnoj tajni koja nikada nije razjašnjenja. Stvar sa Orićevim bijegom iz Srebrenice jeste. Postoje dokumenta i svjedočenja.
Kao što postoje dokumenta i svjedočenja da je komandovao jedinicom koja je činila zločine i da ih je sam činio. I ništa. Nije kriv. Dva puta. Kraj.
Pokušaji davanja karaktera drugačijeg od građanskog rata u BiH i bivšoj Jugoslaviji putem presuda nisu prestali ni tri decenije nakon završetka sukoba. Sve to su neki dobro naplatili, a neki još više nadrljali. A narod se žari i pali. Haos na mrežama povodom slučaja „Lukas“ ili nekih drugih ranije očigledno to pokazuje.
Svi su oni ili svi smo mi u istoj „kafani na Balkanu“ uz razliku što jedni puše tompuse, a drugi samo puše.
Izvor: Glas Srpske
