Piše: Vojin Grubač
Srbija se nalazi u vrlo teškoj situaciji jer osim postojanja aktuelnog režima vlasti: kojeg odlikuje apsolutna destrukcija koja razara Srbiju, na drugoj strani egzistira nemoćna opozicija na čelu sa Đilasom: koja nudi političke stavove s kojima nije saglasno 80 odsto građana Srbije. Zato je i nemoćna!
S takvim konceptom: Đilas nikada neće doći na vlast, ali će zato uvijek uzimati dio glasačkog tijela čime se, zapravo: garantuje opstanak Vučićevog režima.
U principu, može se reći, čak uvjereno pretpostaviti da su Vučić i Đilas u istom timu, ili tačnije: da je Đilas igrač instaliran od strane Vučića da građani Srbije ne bi imali alternativu.
Time je Srbija dovedena u nepodnošljivu poziciju, jer ima groznu i nesmjenjivu vlast, ali i instaliranu trulu opoziciju koja cementira tu nesmjenjivost grozne vlasti.
Režim Vučića već danas može pasti kao zrela kruška, isteklo mu je vrijeme trajanja, ali perfidna igra Đilasa i ostalih tajnih političkih igrača ne dozvoljava da se to desi.
Stvaranje nekog novog pokreta u Srbiji, koji bi mogao skupa ometlati i Vučića i Đilasa je jedino moguće rješenje dotične situacije.
Srbija ima te potencijale, ali nema praktičnu, organizacionu političku misao. Nema efektivne organizatre u momentu kada im se vlast nudi kao na dlanu.
Pri čemu, uopšte se ne smije isključiti varijanta da, ako bi taj pokret osvojio 40 odsto glasova, vrlo lako bi se moglo desiti da Vučić i Đilas uđu u koaliciju, jer se njihova politika uopšte ne razlikuje.
Recimo, Đilas je bio za to da se odmah prizna Kosmet, a Vučić je postepeno u toku svoje vladavine elegantno predao Kosmet, i to u cjelosti.
Dakle, razlika između njih je bila u načinu predaje Kosmeta.
Bilo to odmah ili postepeno, rezultat je na kraju morao biti isti.
Osim Đilasa, problem su i samozvani srpski nacionalisti, recimo iz opskurnog Srpskog sveta, koji su pretorijanska garda Vučićevog režima.
Njima na pamet ne pada da se kritični osvrnu na pogubne rezultate Vučićeve vladavine, tako da su i oni bitan segment u kontinuiranom procesu temeljnog uništavanja Srbije!
Ništa slabiji od Đilasa i Marinike, čak mnogo opasniji jer srpske nacionaliste drže u čvrstim zagrljaju režima koji razara državu i društvo.
Iako je situacija složena, opstanak Vučićevog režima je ipak doveden u pitanje.
Može se obrušiti spletom čudnih okolnosti koji će biti posledica nove metafizike vremena i prostora, jer se radi o temeljno trulom režimu koji očito nema budućnost.
Ako se protesti nastave narednih mjeseci, dobiju širinu u blokadi institucija i dignu revolt javnosti na najviši mogući stepen, režim će morati složiti oružje. Jer, nema dalje.
Stanje Vučićeve političke svijesti govori o nekoj vrsti teškog poremećaja sistema vrijednosti.
Naime, desila se kriminalizacija političke svijesti, ne samo kod njega, već i kod njegovog okruženja: sastavljenog od nezajažljivih likova kojima: „evro odsijava u lijevom, a dolar u desnom oku“.
Njih samo interesuje brza zarada kroz bilo kakve šeme: korupcije, mita, reketiranja, tačnije, njihova filozofija egzistiranja je: poslije nas potop!
Država tako ne može funkcionisati. Tako dalje ne može!
Srbija je u stanju ozbiljne agonije.
Građani Srbije na produžetak takvog negativnog razvoja događaja i pogubnih tendencija, očito ne pristaju!
