Piše: Kejtlin Džonston
Izrael je pojačao svoj napad na Zapadnu obalu upadom kakvog nije bilo od 2002. godine, a u isto vrijeme saznajemo da je Bajdenova administracija užurbano povećavala isporuke oružja Izraelu.
Haarec izvještava da je avgust bio drugi najprometniji mjesec za isporuke oružja sa SAD u izraelsku vazduhoplovnu bazu Nevatim, odmah nakon oktobra 2023. godine.
Ovo je ista Bajdenova administracija koja je Amerikance uvjeravala da radi „neumorno“ i „bez prestanka“ na primirju u Gazi. Oni vrše genocid i lažu o tome dok se smiju, grle i slave kampanju Kamale Haris.
U međuvremenu, u Velikoj Britaniji, vlada luduje hapseći kritičare Izraela pod optužbom za verbalne prekršaje.
Istaknute pro-palestinske ličnosti, kao što su Ričard Medherst, Sara Vilkinson i Ričard Barnard, postali su posljednjih dana meta policijskog odjela borbu protiv terorizma, po odredbama britanskog Zakona o terorizmu, na osnovu optužbi da su svojim političkim izjavama previše podržavali zabranjene grupe. Oni se pridružuju britanskom novinaru Kitu Klarenbergu i bivšem britanskom ambasadoru Kregu Mareju, koji su prošle godine bili meta zbog istih prekršaja po istim zakonskim odredbama.
Nešto slično se dešava u Australiji, gdje se poznata novinarka Meri Kostakidis suočava sa optužbama za kršenje Zakona o rasnoj diskriminaciji zbog dva retvita o Izraelu i Hezbolahu, koji su uvrijedili Cionističku federaciju Australije. Ovaj potez je uslijedio ubrzo nakon što je australijska vlada imenovala svog prvog „izaslanika za borbu protiv antisemitizma,“ zbog čega su mnogi strahovali da će dovesti do suzbijanja govora koji je kritičan prema Izraelu.
Kejtlin Džonston: Ideološki klonovi
I u Francuskoj, predsjednik Emanuel Makron odbija da poštuje rezultate izbora na kojima je ljevičarska alijansa Novi narodni front osvojila najveći broj glasova, imenovanjem novog premijera. Mnogi su optužili predsjednika da je organizovao državni udar, a Makronove akcije se široko navode kao dokaz da će takozvani centristi zapadnog liberalizma uvijek stati na stranu fašista da zaustave bilo kakvo kretanje ka socijalizmu. Žan-Lik Melanšon, koji predvodi najveću stranku u Francuskoj, Novi narodni front, nedavno je obećao da će čim prije priznati Palestinu.
Dok se sve ovo dešava, Rusija upozorava na treći svjetski rat, jer se proksi rat zapadne imperije u Ukrajini nastavlja eskalirati. Pristalice Zelenskog navode ukrajinsku invaziju na Kursk kao dokaz da je Moskva blefirala oko svih svojih crvenih linija, tvrdeći da najveća invazija na Rusiju od Drugog svjetskog rata dokazuje da je jedina prava opasnost nespremnost NATO-a da eskalira sa još više napada dublje u rusku teritoriju.
Naravno, zanemarite sva upozorenja i nastavite sa podizanjem tenzija sa nuklearnom supersilom. Šta je najgore što bi moglo da se dogodi?
Pa, koje su dobre vijesti?
Nema ih.
Nema dobrih vijesti u razvoju distopije i Armagedona. Očekivati drugačije ne bi bilo razumno.
To ne znači da nema ničega čemu se ne biste mogli radovati, ili da nema radosti i ljepote u našem svijetu. Radost i ljepota mogu se naći svuda oko vas. Samo nećete biti srećni čitajući prave vijesti o vremenu u kojem živimo.
Živimo u neopisivo lijepom svijetu, i sreća je osnovno stanje ljudske svijesti ispod sveg ludila i egocentričnosti koju smo nagomilali na njoj. Sve što je potrebno je malo unutrašnjeg rada i unutrašnje iskrenosti i možete iskusiti onoliko sreće i ljepote koliko možete podnijeti u bilo kojem trenutku svog života.
Na vrhuncu talasa apokalipse može se uvidjeti zapanjujuća ljepota. Galebovi i gavrani koji se bore oko otpadaka brze hrane na putu. Dim koji se diže iz fabrika. Miris izduvnih gasova i užurban zvuk saobraćaja i kapitalizma. Sve je to toliko lijepo.
Svako od nas je blagosloven darom ljudskog života, i svaki ljudski život je prilika da iskusimo više uživanja nego što bismo ikada mogli sanjati da je moguće ako samo naučimo da probijemo iluzije ega i dualnosti i počnemo da doživljavamo život onako kako se zaista prikazuje u svakom trenutku. Sve što je potrebno je iskreno posmatranje i radoznalost o pravoj prirodi uma, pravoj prirodi sebe i pravoj prirodi percepcije.
A ako možemo otvoriti oči na ovaj način, kao dodatni bonus možemo prepoznati da stvari zapravo nisu beznadežne za čovječanstvo. Da iako su svi sistemi našeg društva trenutno potpuno blokirani da spreče zdravlje i promjene na bilo koji značajan način, svi mi u sebi imamo ogroman potencijal koji ranije nismo uzimali u obzir. Da ljudski mozak zaista može da prevaziđe nezdrav odnos sa mentalnim narativom koji mu je omogućio da bude podložan propagandi i psihološki porobljen statusu kvo, i da počne da se kreće sa staama istinske slobode u našem svijetu.
Cijelo čovječanstvo ima potencijal da se probudi iz svoje zablude oko davanja snage vjerovanju u mentalne narative. Ako to može da se dogodi pojedincu (a sigurno može), onda može da se dogodi i čovječanstvu kao kolektivu. Ovaj potencijal spava u svima nama, čekajući da bude probuđen.
Svaka vrsta na kraju dostigne tačku prilagođavanja ili izumiranja u nekom trenutku, gdje mora da se prilagodi promjenjivim uslovima na ovoj planeti ili da nestane u fosilnim zapisima. Čovječanstvo danas stiže do takve tačke. Ili ćemo probuditi potencijal koji spava u svima nama da postanemo zaista svjesna vrsta, ili ćemo otići putem dinosaurusa. Imamo slobodu da idemo u bilo kom pravcu.
U međuvremenu, život je lijep, i život je radostan, čak i na ivici egzistencijalnog ponora. Sve što treba da uradimo je da se dovoljno probudimo da uživamo u ovoj činjenici.
Izvor: consortiumnews.com
