Piše: Vladimir Đukanović
Donald Tramp je izbegao atentat za jedan centimetar. Metak mu je okrznuo uvo, malo ga raskrvario i bivši predsednik je prošao bez bitnih posledica. Samo minut kasnije ustao je prkosno i podigao desnu pesnicu. Ta slika je obišla planetu brzinom munje kao poslednji ekser u sanduku kampanje predsednika Bajdena. Podeljenost američkog društva po političkim pitanjima je na najvišem nivou od građanskog rata pre skoro dva veka. Amerikanci bi voleli da svet veruje u bajku da se taj rat vodio za moralnu prevlast dobrih severnjaka u odnosu na zle južnjake. Ali istina je daleko od toga: borba se vodila oko ekonomskih konsekvenci ropstva i suvereniteta pojedinačnih država u odnosu na centralnu vlast. Iako ih je bilo, boraca za ljudska prava na obe strane je bilo malo. Makljanje je bila otimačina oko ogromnih resursa južnjaka koje su oni uporno izbegavali da stave pod kontrolu federalnih zakona. Porez nisu slali severno tako da je Lincoln odlučio da satre suverenitet država i stavi Uniju pod čvrstu centralnu upravu. Uspeo je ali je ovaj, tada radikalan stav, platio glavom.
Njegovo ubistvo je došlo kasno jer je svoju politiku sproveo do kraja i od labave konfederacije stvorio najmoćniju federaciju u istoriji. Legalni šraf koji je utegao američku uniju je došao 1869. godine tokom sudskog procesa poznatog kao Teksas protiv Vajta. Tužba nove vlade rekonstrukcije ove države se ticala obveznica koje je Texas dobio od Sjedinjenih Američkih Država pre rata. Sam proces se pretvorio u referendum oko prava američkih država da se otcepe. Bez ulaženja u detalje (koji su jako intersantni i za ekonomiste i za istoričare) zaključak sudije je bio sledeći: „Šta može biti neraskidivo ako ne večna unija, dovedena do savršenstva.“ U prevodu američke države nemaju suverenitet i svaki pokušaj otcepljenja se smatra visokom izdajom i kažnjiv je smrću. Od tog momenta Amerika je zamlja koju poznajemo danas.
Tramp je u predsedničkoj trci koja od tih vremena ne pamti radikalniju podeljenost američkog društva. Pad američke globalne moći, preskup život usled inflacije, kao i radikalne društvene norme nametnute od društvenih marginalaca lome Ameriku koja nije u stanju da se reformiše decenijama. Poslednji ozbiljan pokušaj je došao od strane dva katolička autsajdera koja su platila glavom svoj entuzijazam tipa: „ne pitaj šta država može da uradi za tebe već šta ti možeš da uradiš za državu.“ Džon i Bobi Kenedi su poginuli od američke ruke, ali se ne zna tačno koje. Pored svih neprijatelja koje je Amerika tad imala pucnji nisu doleteli preko granice već su oba brata pala od domaćih radikalnih krugova. Pored svih knjiga i filmova o ovoj temi istina nikad nije izašla na videlo, ali je stvorila temelj verovanja u doboku državu. Ta država se sastoji od pojedinaca i organizacija koji vajno kontrolišu političke tokove iza kulisa uprkos demoktratski izabranim liderima.
Braća Kenedi su zagrebala reformu udarivši na ključni problema Amerike: utemeljeni rasizam. Linčovanja, silovanja i brutalna diskriminacija crnaca su bili norma rasnih odnosa uprkos tada stogodišnjoj slobodi obojenih ljudi u SAD. Braća su uspela da nametnu Akt Ljudskih Prava 1964. godine, koji je, prema mom tumačenju, spasao Ameriku raspada po crtama iz Građanskog Rata. Ali svi dalji planovi za reformu Amerike su pali u vodu kada su braća ubijena od strane totalnih luzera koje istraga nikako nije mogla da poveže sa političkim inspiratorima ili organizatorima atentata.
Da li vas ovaj scenario podseća na neko drugo društvo? Koje se takođe često obračunava sa svojim političkim liderima preko nišana? Sličnost između amerikanaca i srba je moj izum. Ambasador Hil je prvi američki zvaničnik koji je tu crtu primetio (znam da čita moj blog pa je verovatno ćapio ideju) i koristi je pri govorima čiji je cilj otopljavanje odnosa naše dve zemlje. I srbi i amerikanci su ‘nebeski narodi’, ubeđeni u posebnost svoje nacionalne sudbine. To su jedina dva naroda gde će vam dobar deo pojedinaca bez blama do jutra obnašnjavati tezu direktne linije sa Bogom koji izgleda kao Klint Istvud sa šajkačom. Baš ta tvrda, iracionalna crta ne dozvoljava ni amerikancima ni srbima da duboko zabrade u reformu svojih umova u susret svetu koji se vrtoglavo menja. Teorije zavere, mesijanski pogled na svet, kao i bajka o konstantnom žrtvovanju zarad nekih ezoteričnih ciljeva su zablude koje su mi interesantne u oba društva. Iako ima drugih fanatika širom planete sa sličnim zabludama, razlika je što su tamo fantazije vezane za religiozne fanatike slabog formalnog obrazovanja. Samo u Srbiji i Americi ćete sedeti u društvu doktora prirodnih nauka koji će bez ironije izneti gore navedene božje odnose kao činjenično stanje. Samo pogledajte ekipu oko Tramp-a i doktora Nestorovića.
Donald Tramp je direktan proizvod verovanja dela američkog naroda da neko drugi upravlja zemljom. Dok je ta vera bila na marginama, 17 američkih obaveštajnih službi se nisu preterano bavile ovim problemom, jer su bile zauzeti srbujući po planeti. Kao i srbima to im je donelo sve veći prezir onih koji srbovanje smatraju pretnjom. Ali broj ”Deplorabls”, kako ih je Hilari nazvala i zbog toga izgubila izbore 2016. godine je rastao do cifre dovoljne da se dobiju predsednički izbori u SAD. Sa svakim njegovim populističkim ispadom vera u duboku državu je uzimala maha uprkos očajnim pokušajima mejnstrim medija da uguše tu retoriku. Cenzura društvenih mreža, kensel kultura nepodobnih, samocenzura profesionalnih novinara i stalne propagandne laži su dovele manipulaciju javnog mnjenje do usijanja. Taj pristup nije dao rezultate i samo je dalje delio narod naoružan do zuba.
Antonije Kovačević: Nije reč o propagandnom triku, ovo se zaista desilo.
To je još jedna sličnost između srba i amera: ljubavni odnos prema oružju. Amerikanci su naravno prvi po broju komada oružja po stanovniku, ali se mi i Jemen stalno borimo za prestižno drugo mesto na ovoj neslavnoj rang listi. Kada sam stigao na studije u Indijanu početkom devedesetih, nije bilo kulturnog šoka jer nisu samo drugovi na faksu imali utoke, nego i drugarice. Zabavljao sam se sa devojkom koja je imala pušku u kamionetu koju je dobila od dede za jedanaesti rođendan. Uvek sam se oko nje fino ponašao i nisam ni perifernim pogledom konstatovao druge devojke.
Posle metka koji je okrznuo uvo bivšeg predsednika podela se usijava na novim društvenim temperaturama. Teorije zavere iskaču kao pečurke posle kiše i brzo ćemo saznati da je verovarno Tramp pucao na samog sebe. Desničari su ovih dana žrtve jer je i Fico upucan pre nekoliko nedelja i već se oporavio. Koliko je pogan odnos među političkim akterima se vidi u želji levice da optuži same desničare za metke koji lete prema njima. Leva retorika je toliko divna a politička ideologija dovedena do savršenstva da su njihove pristalice svete krave. Ne vole da ubijaju, sem naravno kad se organizuju u komunističke države gde postaju vladari života i smrti.
Srž je u tome da desnica i levica nemaju više šta da ponude. Raspale ideologije zaglavljene u svojim prošlostima (baštine dijametralno različite istorije) nemaju više pogled u budućnost koji mlađe generacije traže. Mediji, štampani i televizijski, su im u slobodnom padu. Smena generacija onih koji zevaju u TV i onih koji ga nikad nisu upalili je u toku. Mediji se, zajedno sa propalom politikom, bore za novi identitet, dok ne vide da su jednom nogom u grobu. Pre sto godina su odlučili da ne budu sredstva informisanja nego sredstva formiranja javnog mnjenja. Taj nemoralni obrt dolazi na naplatu u godinama koje dolaze. Na političare se pucalo kroz istoriju. Uvek se nađe neko, toliko uvređen podrškom svojih sugrađana nekom Tramp-u, da su spremni da ubiju i poginu za svoje kretenske ideje. Politički aktivizam je toliko odvratan ovih dana da je daleko časnije ne učestvovati u igranci moralno sakatih nego se valjati po podijumu. Svi su akteri toliko u pravu, toliko bezgrešni u životu i u radu, toliko iznad svojih protivnika da se čovek pita zašto su u političkom svinjcu? Poštenje, čast, istina i ostale prazne floskule su njihovo jedino oružje. Uz trulu ideologiju naravano. A kako reče još davno jedan čačanin: „za ideale ginu budale.“
Izvor: Fejsbučarenje
