Petak, 20 mar 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Mozaik

Vasko Popa – spoj avangardne poezije i narodnog folklora

Žurnal
Published: 27. decembar, 2023.
Share
Vasko Popa, (Foto: Jutjub)
SHARE

U njegovoj sudbini ima nečeg karakterističnog za Vojvodinu i Banat; ono za šta je najbolji primjer Šandor Petefi (kršteno ime: Aleksandar Petrović) – da umjetnik koji porijeklom pripada jednom etničkom korpusu postane klasik i uzdanica neke druge (nacionalne) kulture

Vasko Popa, (Foto: Jutjub)

Piše: Muharem Bazdulj

Ima u sudbini Vaska Pope (1922 – 1991) nečeg karakterističnog za Vojvodinu i Banat. Unazad dvije-tri stotine godine, tu se znalo dešavati ono za šta je najbolji primjer Šandor Petefi (kršteno ime: Aleksandar Petrović) – da umjetnik koji porijeklom pripada jednom etničkom korpusu postane klasik i uzdanica neke druge (nacionalne) kulture.

Popa je, dakle, etnički Rumun, pravim imenom čak Vasile Popa, ali je postao jedan od najvažnijih srpskih pjesnika. On se u mladosti čak i okušao u pisanju na rumunskom jeziku, ali to će u konačnici u cjelini njegovog opusa ostati tek kao neki kuriozum ranih dana.

Osnovnu i srednju školu Popa je završio u zavičajnom Vršcu, a zatim se upisuje na fakultet u Beogradu. Studiranje isprva nastavlja u Budimpešti i u Beču. Tokom Drugog svjetskog rata neko vrijeme je u nacističkom zatočeništvu u Zrenjaninu. A poslije rata, 1949. diplomira na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Odmah nakon diplome, ističe se pjesmama u štampi i književnoj periodici, a 1953. objavljuje svoju prvu zbirku pjesama „Kora“. Po mnogima je upravo ta knjiga predstavljala pravi početak srpske moderne poezije. Godinu dana nakon što je objavio prvu knjigu, zaposliće se kao urednik u izdavačkoj kući Nolit. Čak i da nije pisao poeziju, Vasko Popa bi u istoriju srpske kulture ušao kao urednik. U svojoj famoznoj ediciji „Metamorfoze“, on je srpskoj publici praktično otkrio Kalvina, Borhesa, Kadarea, Margaret Jursenar, Eduarda Sangvinetija i još nekoliko sjajnih svjetskih pisaca.

Čak i da nije pisao poeziju, Popa bi u istoriju srpske kulture ušao kao urednik. U svojoj famoznoj ediciji „Metamorfoze“, on je srpskoj publici praktično otkrio Kalvina, Borhesa, Kadarea, Margaret Jursenar, Eduarda Sangvinetija i još nekoliko sjajnih svjetskih pisaca

Ipak, za istoriju srpske književnosti, važnije je što on paralelno sa uredničkim radom nastavlja da piše poeziju. Knjige kao „Nepočin-polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), te „Vučja so“ (1975) redom privlače veliku pažnju, i ta pažnja relativno brzo prelazi granice srpskog odnosno srpskohrvatskog jezika, odnosno ondašnje Jugoslavije. Možda i najvažniji taj „prelazak granice“ jest sistematično prevođenje njegove poezije na engleski jezik kojim se bavi En Penington. A za njenu recepciju i u anglosaksonskom književnom polju i u ostatku svijeta posebno značajne su bile pohvale Teda Hjuza, jednog od najčuvenijih modernih pjesnika engleskog jezika.

Važno je za Popu da je on i kao već živući klasik bio spreman da se poetički mijenja. Knjiga „Rez“ iz 1981. je zaista bila rez i bila je iznenađujuće avangardna. Vrijedi kao ilustraciju navesti neku pjesmu u cjelini, evo, „Ludi izlaz“, recimo:

Plaše me da mi nedostaje

Jedna daska u glavi

 

I još me plaše

Da će me sahraniti

U sanduku od tri daske

 

Plaše me a ne slute

Da ću bez četvrte daske

Ja njih uplašiti

 

Hvali mi se vesela luda

Iz naše ulice

Vasko Popa je umro na samom početku 1991, uoči samog raspada Jugoslavije. U prvoj polovini devedesetih, kad su brojni srpski pisci bili izloženi besramnim propagandnim napadima kao maltene inspiratori ratnih zločina – o čemu vrlo sugestivno i upućeno piše Boris Bulatović u svojoj studiji „Oklevetana književnost“, jedan njemački slavista nije poštedio ni u to vrijeme nedavno preminulog Popu: „Pesnik zanemaruje da su vuci pre svega bili opasne, krvoločne zveri koje su za sobom ostavile krvav trag svojih žrtava. Time što nestaje odnos zločinca i žrtve ili što oni zamenjuju svoja mesta vučji mit kod Pope dobija opasnu dvoznačnost koja doslovno odgovara onome što danas radi srpska propaganda sa svojom tezom o genocidu. Naravno, Vasko Popa nije mogao da predvidi takve posledice svoje poezije. Međutim, kada se uzme u obzir mitska logika njegove lirike, jedva možemo reći da je pred nama ’nevina poezija’.“

Prije Bulatovića, ovakve klevete o Popi je argumentovano pobijala i Marija Kleut potencirajući naročito „selekciju pojedinosti“. Ipak, imajući u vidu pozicije onih koji su Popu napadali, kao i to da se reputacija nekih drugih autora (poput one Milorada Pavića) nikad nije vratila na pozicije prije „klevetanja“, činjenica da se, kad je o Popi riječ, ovih napada više niko relevantan na Zapadu i ne sjeća, pa se ni najmanje ne potenciraju u brojnim prikazima novih Popinih izdanja, pokazuje da njegova poezija ima upravo onu osobinu čiji je frekventan nedostatak naveo Gombroviča da napiše čuveni pamflet „Protiv pjesnika“. Popina poezija je u stanju da brani samu sebe.

Bio je najprevođeniji i najpoznatiji jugoslovenski pesnik u dvadesetom veku

Ako uđete u knjižaru u Parizu, Amsterdamu i Londonu, jedini srpski (i južnoslovenski) autor poezije koga ćete po pravilu pronaći na policama je Vasko Popa. Čarls Simić, koji je i sam bio pod Popinim uticajem, zapisao je (prevod Vesne Roganović): „Možda će se ispostaviti da najzanimljivija književnost prošlog veka ne dolazi iz različitih pokreta pod sveobuhvatnim nazivom modernizam niti iz velikih književnih centara, već je delo autsajdera i otpadnika, počev od Kafke, koji je stvorio nešto zaista bez presedana, mešajući svoju rođenu tradiciju sa stranim. Poezija Vaska Pope, koji je umro 1991, pripada tom ekscentričnom društvu. Bio je najprevođeniji i najpoznatiji jugoslovenski pesnik u dvadesetom veku. (…) Popa je potom obično svrstavan u istu grupu sa Zbignjevom Herbertom i Miroslavom Holubom, dvojicom drugih zadivljujuće originalnih istočnoevropskih pesnika. Njihov rad bio je sasvim drugačiji od svega što se u to vreme pisalo u Engleskoj i Sjedinjenim Državama. Kod Pope, čitalac se susreće sa egzotičnom mešavinom avangardne poezije i narodnog folklora, pomišljajući da su pesnici iz ovog dela sveta upravo takvi. Međutim, nijedan srpski pesnik ne zvuči kao Popa. On je bio kako proizvod svog vremena i mesta, tako i pronalazač svog sopstvenog. To je, kako ćemo videti, jedan od mnogih paradoksa o njemu.“

O Popinim paradoksima pisaće se, čini se, i u budućnosti.

Izvor: p-portal.net

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Odlazak gvozdenog vojnika nemačke politike
Next Article Raščetvorena istorija 

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Elis Bektaš: Dezerter i Meri Popins

Piše: Elis Bektaš Laž je oduvijek bila integralni element politike, bez obzira da li je…

By Žurnal

Jačanje kulta ličnosti

    Šta, pored besramnog populizma, nije u redu sa ovim fotkama? Za početak -…

By Žurnal

Aleksandar Živković: „Vojni Šengen“na Balkanu?

Godišnjicu Rambujea nemački ministar odbrane Pistorijus obeležio je radno. Trbuhozborci zapadnih ambasada u Beogradu izašli…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Mozaik

Gospod Isus Hristos – prvi ekolog Crkve

By Žurnal
DruštvoKulturaMozaikNaslovna 4

Boris Begović o knjizi „Šestojanuarska diktatura – uzroci i posledice“: Kao jeleni u živom blatu

By Žurnal
DruštvoKulturaMozaikNaslovna 5

Pet života Tile Dirije, njemačke glumačke dive: Ključarka izgubljenog arhiva Dijane Budisavljević

By Žurnal
MozaikNaslovna 3PolitikaSTAV

Argumenti protiv globalizacije

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?