Piše: Oliver Janković
Simpatična objava nikšićkog gradonačelnika u kojoj čestita uspjeh mladim crnogorskim rukometašicama, vraća nas na temu našeg prošlogodišnjeg teksta o zelenim dresovima reprezentacije. Stvar je jasna: reprezentacija treba da ujedini sve građane zemlje koju neki sportisti predstavljaju, i teško je zamisliti normalnog građanina neke uređene zemlje, koji ne bi navijao za svoju reprezentaciju.
Međutim, u Crnoj Gori nije tako. Neko ko je uređivao stvari u crnogorskom rukometu, lansirao je projekat „zelenih dresova“, i tako učinio potez protiv kohezije ljubitelja sporta u CG. Jer, ne vole svi zelenu boju, nekima je čak i strana, a svi vole našu djecu i raduju se njihovim uspjesima i napretku. Pošto se zelena boja tiče sudbine naših predaka, a sportski rezultat se tiče naših potomaka, valjalo bi te dvije stvari uravnotežiti.
Neće biti da ćemo se svi složiti kako nam je trobojka sa dojučerašnjih CG zastava, preko noći, postala strana, a da nam je zelena boja, simbol političkog otpora iz 1918, ali i simbol bratoubilačkih sukoba, postala znak oko koga bismo se okupili.
Djevojkama koje su osvojile svjetsko srebro svaka čast i podstrek da tako nastave, a ljudima iz RSCG upozorenje da se rukomet ne igra zbog njih, nego zbog svih građana.
