Piše: Oliver Janković
E neka se gospođa sreća, malčice okrenula i prema našim sportistima. Novakove povrede, Tijanina povreda, Bogdanova povreda, Adrijanin najbolji hitac u nevrijeme…. Moralo se jednom desiti da pođe po dobru. A opet: umalo i to da ne bude kako treba! Angelina Topić je „iz prve“ preskočila rezultat sezone, tako impresivno i ubjedljivo da smo svi vidjeli bar još 5 centimetara između njenih leđa i ljestvice (tada podignute na 197 cm). Koliko smo bili oduševljeni takvim letom, toliko nam se uvukao crv sumnje: može li ona ponoviti ovaj, baš ovakav, skok? Ako ga ponovi, eto prve Srpkinje preko 2 metra i eto borbe za samo svjetsko zlato. I onda se na tokijski stadion sručio pljusak. Takav i toliki da je takmičenje moralo biti prekinuto!
To je omelo besprekorni niz Angeline Topić. Pa još kada je, umjesto nje, Poljakinja preskočila 2 metra, izgledalo je da ćemo opet ostati bez medalje koja je na dohvat ruke. I tada se vrteška sreće okrenula, po prvi put ovoga ljeta, rekao bih, na stranu srpskog sporta. Ukrajinska skakačica u vis, i svjetska rekorderka (2,10 m) nije se najbolje snašla u pomjeranju ljestvice u sred njene serije. Rušila je tri puta, kao i Angelina, što je Srpkinju ostavilo na diobi trećeg mjesta i sa medaljom oko vrata. Više nego zasluženo! Pogotovo ako se sjetimo njene povrede u Parizu na prošloj olimpijadi.
Šta da poželimo, i kako da se zahvalimo, ovoj maloj mrvici, koja nas je već toliko puta obradovala? Ima medalju sa evropskog prvenstva, evo sada ima i sa svjetskog. Ima i tih 2 metra u svom odrazu. Barem toliko! A ima i mladost koja joj daje perspektivu za najveće moguće domete u svjetskoj atletici. I ona, i Adrijana, i možda još poneko od ove naše divne omladine. Treba posložiti raspored takmičarskih i sezonskih fokusa na sljedeće tri godine ovog olimpijskog ciklusa, i šta god bilo u međuvremenu, usredsrediti formu, molitve i onaj lijepi djetinji, a pobjednički osmjeh, na po jedan centimetar njenih novih rekorda sve do Los Anđelesa 2028, i tamo skočiti visinu svoje karijere. Zato, Angelina, drago dijete, u skladu sa nešto prepravljenim riječima čuvene pjesme, potrudi se da sačuvaš najbolji ples (skok) za Los Anđeles. Do tada igraj se na tim visinama!
P.S. Veliki aplauz Mariji Vuković, koja je na zalasku karijere imala hrabrosti i umijeća da se bori za finale ovog atletskog mundijala, i da to izbori. Doći iz zemlje koja „jes malena“ pa biti 12. na svijetu – nije malena stvar. Bravo Marija!
