Odavno smo podlegli sujevjerju naučnosti kao nečeg apsolutno istinitog. I medicina se maskirala u nauku kojoj se ne smiju uputiti nikakvi prigovori. Ali, naravno, nauka je, po samoj svojoj „ontologiji“, daleko od svakog apsoluta. Odavno je prevaziđena priča da je sve što tvrdi „nauka“ (a nju, recimo, u Srbiji predstavljaju doktori za koronokratiju, Kon i Tiodorović) neporecivo.
Kao što kaže Bjernar Olsen, na tragu Karla Popera: „Najbliže što se može doći do razloga zadržavanja jedne hipoteze jeste da je ona izdržala brojne pokušaje da se porekne. San o konačnoj naučnoj istini mora se zamijeniti zahtjevom za empirijskom provjerljivošću“. Da i ne govorimo o Paulu Fajerabendu, koji je u svom ogledu „Nauka kao umjetnost“ pokazao da su krajnje racionalističke, prirodne nauke, svojevrsni diskursi koji nemaju i ne mogu imati univerzalno važenje. Prirodne nauke su više stil nego istina: „Izbor stila, uključujući i stvarnost, formu istine, kriterijume realiteta i racionaliteta, ljudsko je djelo. To je socijalni akt i zavisi od istorijske situacije. […] Dakle, za ili protiv nauka odlučujemo se isto kao što se odlučujemo za ili protiv punk rocka sa tom razlikom, dakako, što je pri današnjem socijalnom položaju nauka, odlučivanje u prvom slučaju propraćeno sa mnogo više priče, i, takođe, mnogo više buke“.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih se „korona narativ“ stalno mora dovoditi u pitanje – ne da bi se reklo kako korona ne postoji, nego da bi se vidjelo šta je u pozadini cijele priče.
Nema „apsolutne naučnosti“ i ne može biti nikakve dogmatske pozicije Kriznog štaba. Dijalog, a ne monolog, naročito ne monolog pod maskama!
Šta izaziva sumnju?
Naravno, sumnju u zvanični narativ širom svijeta najviše izaziva pokušaj moćnika da spriječe svako drugačije mišljenje. Evo šta o tome kaže dr Slobodan Reljić: „Zašto li se Emanuel Makron naljutio što ga je jedan vlasnik bilborda stavio kao Hitlera? I ne samo naljutio? Tužio sudu! Pa to je satiričan komentar na odluku Makronovog parlamenta koji tako brine o Francuzima da im je nekim, na brzinu sklepanim zakonom, zabranio pristup javnim mjestima – ako se ne vakcinišu. A ovo bi mogao biti i prilog javnoj raspravi o institucionalnom teroru koji se sprovodi u stanju „vakcinalnog fundamentalizma“ u kojem se bezuslovno isključuje druga strana za bilo kakav dijalog – ma ko to bio.
Makron je „demokratskim putem“ uklonio krajnje ozbiljne i kvalifikovane kritičare – vrhunske naučnike i ljekare, uključujući i virusologa Lika Montanjijea, dobitnika Nobelove nagrade za istraživanja na virusu HIV – i dao se na posao da s Bilom Gejtsom i Džoom Bajdenom „spase“ svijet. Način na koji se to radi mnoge asocira na Četvrti rajh.
A „spasavanje svijeta“ je otišlo tako daleko da je i pronalazač messenger RNA (mRNA) platforme za vakcinu (Fajzerovu i Moderninu), američki naučnik dr Robert Melon, proglašen neprijateljem prvog reda jer je „nedavno izašao u javnost sa zabrinutošću oko sigurnosti uvođenja ove vrste tehnologije na masovnom nivou i neetičkih načina na koji se oni promovišu“.
E, neće ga majci!
Vikipedija je odmah izbrisala dr Melona iz istorijskog odjeljka stranice mRNA vakcine protiv korone, a njegova lična stranica na Vikipediji je uklonjena. Sve reference na Melona koji je izumio tehnologiju mRNA sklonjene su i pripisane raznim institucijama.
Taj čovjek se, izgleda, našao u istovjetnoj poziciji kao pronalazači „cijepanja atoma“ koji su 1945. u trenu shvatili da će njihove dobre namjere biti upotrijebljene kao sredstvo za najmasovnije ubijanje ljudi koji se opiru nastojanju nekog moćnika da uvede red u svijetu kako ga on zamišlja. (Naravno, to nije genocid!) Doduše, njih su šutnuli kao staru kantu, ali ih nisu izbacili iz enciklopedija.
Ovo liči i na one ozbiljne priloge nedemokratskih činjenja prokaženog J. V. Staljina – kad s neke važne fotografije nestaju ljudi koji su do juče tu pripadali.
Što li se Makron ljuti? Pa, naravno da niko ne misli da on stvarno može biti Adolf Hitler. Taj čovek s karakterističnim brčićima bio je zlonamjeran i moćan. Današnji makroni su samo zlonamjerni, a moć je negdje na drugom mjestu. Ovaj Emanuel, karikatura realne moći, to uostalom zna iz iskustva: ko ga je tu doveo i zašto“.
Upravo masovnost cenzure ukazuje da sa vakcinama i vakcinisanjem protiv korone nešto nije u redu. I ljudi to vide, širom svijeta. I zato postavljaju pitanja.
Panika i podjele
Nedavno mi je pisao naš poznati naučnik Milomir Stepić:
„Poštovani prijatelju Vladimire, želim da nešto podijelim sa Vama u ove vrele dane. Da li sam u pravu ili paranoičan? Smišljeno i sistematski se forsira još jedna oštra podjela srpskog društva. Na vakcinisane i nevakcinisane. Pa vakcinisani hoće po svaku cijenu da natjeraju nevakcinisane da se vakcinišu. Po principu: ako smo se mi prešli, neka se pređu i ostali. Ako smo mi pristali da budemo „pokusni kunići”, ima da to budu svi. Stiglo se do toga da vakcinisani pravnici tumače Ustav tako da on navodno dozvoljava uvođenje obaveznog vakcinisanja. Na taj način ga tumače prvenstveno zato što su vakcinisani, a ne zato što su pravnici. Kako se zahuktava provakcinalni propagandni pritisak, sve mi se čini da će nevakcinisani uskoro morati da nose trake oko ruke. I vakcinisanima će biti dozvoljeno, a nevakcinisanima neće da uđu u prodavnice, pošte, škole, fakultete, muzeje, kafane, autobuse…Für Juden, Zigeuner, Serben und Ungeimpfte (nevakcinisane) – verboten!“
A ljudi koji misle, iz cijelog svijeta, shvataju da pitanje korone nije samo medicinsko, nego ozbiljno i zahtjevno pitanje koje se postavlja društvu u cjelini. Naročito kada su naša djeca ugrožena obaveznim vakcinisanjem.
Čuvajmo se podjela
Pošto je glavna ideja neprijatelja čovječanstva, i duhovnih i tjelesnih, ono podijeli pa vladaj, gospodari diskursa sada žele da nas teškom zavadom podijele na vakcinisane i nevakcinisane. Ali, mi ne smijemo pasti u zamku.
Savremeni svetogorski starac Jeftimije o tome kaže:
„Brinem se zbog podjele našeg naroda. Partije su uvijek dijelile i cijepale narod na neprijateljske grupacije. Crkva nas ujedinjuje u jedno tijelo na čelu sa Hristom. Čak i naziv „Crkva“ (starogrč. ἐκκλησία – sabranje) nosi ideju jedinstva. Istorija nas uči da je svaki put nakon podjele naroda uslijedila nacionalna katastrofa. Svaki put kad su neprijatelji našeg naroda smišljali zlo prije toga su izazivali razdor među ljudima.
Prije pada Carigrada pristavši na lažno ujedinjenje s papistima podijelili su narod na pristalice i protivnike unije; prije katastrofe u Maloj Aziji – na monarhiste i saborce Elefteriosa Vanizelosa; prije građanskog rata – na komuniste i pristalice režima (grč. Εθνικόφρων); prije upada Turaka na Kipar – na istomišljenike i protivnike arhiepiskopa Makarija.
U tim slučajevima odluka se ne sastoji u potčinjavanju Istine zabludi radi pogrešno shvaćenog jedinstva, već u samopregornoj borbi za čuvanje Istine koja nas čini slobodnima.
Potrebni su nam pokajanje i molitva kako bi Bog okončao ovo iskušenje. Sveti Duh, Čiji smo silazak nedavno proslavili, sve poziva na jedinstvo.
Pošto je On Duh Istine, neka nam otkrije svu istinu o vakcinama!“
Na nama je, pak, da, uvijek i svagda, bez razornih podjela, razumijemo jedni druge i vodimo nasušni razgovor, polazeći od osnovne istine – ni medicina nema apsolutna znanja i rješenja, pa je dijalog u potrazi za istinom o koroni i vakcinama ne samo moguć, nego i nasušan.
Opet i opet: mi nismo ni ANTIVAKSERI, ni VAKCINACISTI. Mi smo slobodni ljudi koji dijaloški traže istinu.
Vladimir Dimitrijević
Izvor: Stanje stvari
