Piše: O.B.
U okviru dana Svetog Jovana Vladimira, u utorak, 2. juna, na platou ispred Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira održano je predstavljanje Izabranih djela blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
O ličnosti mitropolita Amfilohija, kroz osvrt na njegova djela, govorili su protojerej-stavrofor Gojko Perović, prof. dr Milo Lompar i književnik Živojin Rakočević.
Prvo se sabranima obratio otac Gojko.
On je podsjetio na to da blaženopočivši mitropolit Amfilohije nije bio, kako je rekao, kabinetski pisac koji piše bez kontakta sa ljudima, nego je, prema njegovim riječima, bio onaj koji zbori i tvori.
Pojasnio je da iza 30 naslova izabranih djela mitropolita Amfilohija stoji 1500 bibliografskih jedinica, a, kako je podvukao, radi se samo o njegovim izabranim djelima.
Govoreći o temama kojima se mitropolit bavi u ovim djelima, otac Gojko je kazao da iza svake te teme stoji živi Amfilohije među ljudima, baš na mjestu o kojem piše.
„Bratoubilački rat – taj izraz nismo imali u svijesti dok ga mitropolit nije ponovio 300 000 puta na svakom parastosu, pomenu i u svim drugim mogućim prilikama“, kazao je otac Gojko.
On je naveo da, iako se smatra da se mitropolit Amfilohije ponajmanje ostvario kao pjesnik, njegov stih „bih da te shvatim Hriste“ pokazuje suprotno.
Milo Lompar: Studentska lista mora da izazove „cunami efekat“ (VIDEO)
„Dakle, ne nastupa kao farisej koji je popio svu pamet ovoga svijeta i koji je uhvatio Boga za bradu, nego kao jedan bogotražitelj. On jeste arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, doktor Amfilohije Radović, zna šest-sedam jezika i tako dalje, ali sve vrijeme u njemu, ispod svih tih titula, vidite jednog istinskog bogotražitelja. Bih da te shvatim Hriste – to je njegova poezija“, rekao je otac Gojko.
Dotakavši se obnova, naveo je da se najmanje govori o tome koliko se mitropolit Amfilohije potrudio oko liturgijske obnove.
„Kunu se ljudi Ostrogom, a ne znaju za Isusa Hrista. Trebalo je i taj pastirski, poučni, učiteljski dio obaviti i prikazati tu jasnu vezu između Svete liturgije i manastira Ostrog. Kad se govori o svim obnovama manastira Ostrog, o obnovi onoga platoa i zgrada, najmanje se govori o tome koliko se Amfilohije potrudio da onaj plato postane liturgijski prostor“, naglasio je otac Gojko Perović.
On je podsjetio da je mitropolit Amfilohije prvi put na srpski jezik preveo Devterokanonske knjige.
„Mitropolit ne samo što ih prevodi, nego ih na neki način čini dostupnima i osvješćuje nas da mi te knjige već imamo u bogoslužbenoj upotrebi“, rekao je Perović, te podsjetio da je mitropolit Amfilohije učestvovao i u prevodu Novog zavjeta.
Navodeći priču iz mitropolitovog djetinjstva, po kojoj je njegova majka svjedočila da je kao dječak umio da nađe stara solila – mjesto gdje su nekad davno čobani sipali so, rekao je da je taj dar projavljivao i kao mitropolit – pronalazeći stara crkvišta.
Dotakao se i njegove misije u Argentini i Južnoj Americi.
„Optuživali su ga da je uskogrudi srpski nacionalista, a on ide s kraja na kraj svijeta, krštava i prosvjećuje ljude svih mogućih rasa“, naglasio je.
Podsjetio je da je mitropolit Amfilohije autor izreke „Mi gradimo hram, a hram gradi nas“.
„To je njegova lozinka iz vremena obnove Hrama Svetog Save na Vračaru, ali sa tom lozinkom je uspio da pokrene, možemo slobodno reći, cijelu duhovnu revoluciju, da se podignu ova dva velika hrama u Baru i Podgorici“, naveo je protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Profesor Lompar govorio je o prosvetiteljskom i nacionalnom opusu djelovanja mitropolita Amfilohija.
On je kazao da mitropolit Amfilohije pripada redu najistaknutijih crkvenih velikodostojnika u istoriji naše Crkve.
„Ako bismo pokušali da ga situiramo u dugu istoriju Srpske crkve, mogli bismo da uočimo da u tom velikom lancu crkvenih velikodostojnika, imamo, grubo rečeno, dve formacije. Jedna jeste ona koju su predstavljali najistaknutiji crkveni velikodostojnici koji su prevashodno naglašavali molitveni asketski karakter svog svedočenja vere i svog duhovnog iskustva. Druga formacija bila bi ona u kojoj pronalazimo neke od najistaknutijih predstavnika naše crkve, koji su pored ovog unutrašnjeg duhovnog pokreta i brige za unutrašnji uspon duše, u isto vreme iskazivali veliku sposobnost praktičnog delanja i naročito sposobnost da odgovore istorijskim izazovima pred kojima se nalazio narod kome su pripadali i Crkva u kojoj su se molili. Na početku jednih i drugih je Sveti Sava“, kazao je profesor Lompar.
Svrstavajući blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija u drugu grupu ove podjele, među kojima su i arhiepiskop Danilo Drugi, Arsenije Treći Čarnojević, vladika Nikolaj Velimirović i drugi, profesor Lompar je kazao da smo u protekle tri decenije imali nekoliko vladika koji su popunjavali tu vrstu iskustva.
„To bi bio, naročito u tom naglašenom molitvenom karakteru, patrijarh Pavle sa jednom dubokom unutrašnjom opredeljenošću, koja je sama po sebi bila svedočanstvo jedne izuzetne vere, izuzetne ličnosti. Vladika Atanasije, koji je u mnogo čemu bio već jedan predstavnik ove dvostrukosti, dakle, s jedne strane visoke duhovne kulture, velikoga unutrašnjega rada, recimo njegovih pet tomova čitave jedne crkvene istorije, da tako kažemo, predstavljaju ne samo akademsko-profesorski rad, nego u izvesnom smislu i jednu vrstu intelektualnog podviga, ali i praktično delatnog zauzimanja stavova u dramatičnim događajima vezanim za raspad titoističke Jugoslavije. Mitropolit Amfilohije je spadao u tu vrstu, blisku vladici Atanasiju, s tim što je on imao jednu vrstu većeg političkog talenta, dakle jedne sposobnosti koja je krasila neke od naših crkvenih velikodostojnika“, kazao je profesor, navodeći da se možda u tom pogledu približavao svom prethodniku Gavrilu Dožiću.
„Njegovo postojanje vezano za prosvećenost je podrazumijevalo svetosavsku tradiciju“, naglasio je profesor Lompar.
On je naveo da je u tom pogledu pažnju šire intelektualne javnosti mitropolit Amfilohije privukao još davne 1981. godine, objavivši tekst u Bogoslovlju pod nazivom „Svetosavsko prosvetno predanje i prosvećenost Dositeja Obradovića“.
„Taj tekst je izuzetno polemički zaoštren i on odslikava jednu unutrašnju promjenu unutar intelektualne atmosfere naše Crkve u presudnim, prelomnim događajima koji dolaze. Mitropolit je tu analizirao Dositeja Obradovića koji ostaje jedno od najvećih iskušenja i iskustava srpske kulture.“
Profesor je pojasnio da je taj tekst bio replika na jednu rečenicu Dobrice Ćosića.
„Koji je kazao da je neophodno da se srpska kultura kada se oslobodi komunističkoga nasledđa vrati Dositeju Obradoviću i od njega ponovo počne. Bio je to jedan iskaz koji je u nekom smislu privilegovao tu poziciju i onda je mitropolit Amfilohije vrlo rigorozno analizirao Dositejevo delo i vrlo negativno ocenjivao pojedine aspekte tog dela, sa osnovnom tezom da srpska prosvećenost mora da počne od Svetog Save“, kazao je profesor Lompar.
Najava događaja: Predstavljanje izabranih djela Mitropolita Amfilohija
Podsjetivši na vrijeme kada je mitropolit počeo da govori u javnosti, 80-ih godina prošlog vijeka, on je kazao da se mitropolit prije nego što će stati za katedru obraćao iz publike.
„Taj njegov odnos je pokazivao nešto što je dramatično važno za srpsku kulturu i što je on imao, a to je da intelektualni, pa i duhovni rast jednog čovjeka na neki način podrazumijeva jednu vrstu njegove upućenosti na narod unutar kog taj čovjek živi. Tačno je da je Vaseljena bila mala, kako je on govorio, za njega, ali je takođe tačno da je ljudsko lice u koje gledamo jedino koje u tom trenutku traži da nas čuje i vidi. Dakle, ta dvostrukost, ta potreba da se jedan konkretni čovjek na neki način obilježi svojim prisustvom je ostala trajno vezana za njega“, naglasio je profesor.
Potom je sabranima o blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju iz perspektive kosovskog zavjeta u njegovom životu govorio književnik Živojin Rakočević.
„Čitati, odnosno govoriti o tome šta je Kosovski zavet u životu i misiji mitropolita Amfilohija Radovića znači govoriti o magistralnim tokovima njegovog života, o konstitutivnoj i duboko hrišćanskoj prirodi ogromnog dela koje večeras predstavljamo. Vrlo često, kada je u pitanju Kosovski zavet, ne razlikuju hrišćansko i kosovsko, svetu zemlju i kosovsku zemlju, Novi zavet i Kosovski zavet. I zato je pred nama večeras jedna od najdubljih sinteza u kojima se razvijao religiozni, umetnički i nacionalni pogled na svet i večnost. Taj pogled je dao izuzetne odgovore na ključna pitanja razvoja duhovnog i kulturnog identiteta“, kazao je Rakočević.
Podsjetivši na definiciju Kosovskog zavjeta vladike Atanasija, on je rekao da se kod mitropolita Amfilohija razlikuju tri faze razvoja Kosovskog zavjeta.
„Prva faza je svetosavska, moračka, epska, njegoševska i, što je jako važno, porodična. Kada je riječ o Njegošu, mnogo kasnije, 2013. godine, mitropolit Amfilohije Kosovski zavet kod Njegoša vidi ovako: Kosovski zavet kao viteško žrtvovanje za vjeru, pravdu i slobodu predstavlja osnovu sveukupne Njegoševe filosofije života i njegove istoriosofije. To je ta prva faza i kontekst u kom živi mitropolit Amfilohije. U tom kontekstu do krajnjih granica razvijeni su simboli pobjednika i žrtve, Miloša i Lazara, nebeskog i zemaljskog. Zavjet je konstituisan kao narodno jevanđelje, što je veoma važno. I, naravno, zna se da je taj zavjet mogao nastati samo na svetoj zemlji. Ta zemlja je stvarna i čeka ličnost sa kojom će se susresti u realnom vremenu, a taj susret podrazumijeva oslobođenje“, naglasio je Rakočević.
U drugoj fazi, pojasnio je Rakočević, mitropolit Amfilohije upoznaje Kosovo i Metohiju i daje svoju definiciju Kosova koja glasi: Kosovo je sveto, svjetlo i krstonosno.
Treća faza je krstonosna, a ona, po riječima Rakočevića, zauzima i značajan dio njegovih izabranih djela, te predstavlja dragocjeno svjedočanstvo.
„Završetak bombardovanja 1999. godine je trenutak kada mitropolit svim svojim snagama, idejama, iskustvom, kreativnim potencijalima, ljudima oko sebe, uzima svoj kosovski krst. I u ovim knjigama se vidi i tačan datum – 13. juna 1999. godine on silazi u kosovsku grobnicu“, naveo je Rakočević.
U umjetničkom dijelu programa nastupila je pjevačka grupa „Darovi Svetog Jovana Vladimira“.
Moderator večeri bila je Olivera Balaban.
Kompletno predavanje pogledajte u video zapisu koji je pred vama.
