Piše: Tufik Softić
Vrlo me ohrabrila brza reakcija Opštine Berane kada su odmah nakon objavljivanja teksta o tome kako je neophodno pokrenuti inicijativu za restauraciju Rizvan-begove kule, prvog urbaniste grada i sorbonskog đaka. U startu je iskazana spremnost da se uspostavi kontakt sa sadašnjim vlasnicima tog objekta u propadanju i da potom Polimski muzej lagano uđe u tu priču i da se sačuva taj rijetki trag orijentalne kulture u Beranama. To me ubijedilo da su ostaci retrogradnog razmišljanja mnogo manji i da su neznatni u odnosu na one koji ovaj sjeverni grad vide kao multinacionalni i multikonfesionalni. To jest da je komentar na drušvenim mrežama nekoga anonimusa sakrivenog iza vrlo “simpatičnog” nika, “Ratomir Ruralni”, kako su Turci bili okupatori i “od kada se to čuva ono sto su okupatori napustili”, samo pojedinačni ispadi. Veliki broj pravoslavaca je u komentarima najpozitivnije reagovao i izrazio spremnost da se uključi u akciju restauracije, samo da se pokrene.
Onda mi padne na pamet jedan poznati profesor sa studija u Sarajevu koji je, vrlo davno, još u socijalističko vrijeme, predavanja iz istorije kulture počinjao riječima i dubokim glasom – “drage kolege, svaku lijepu zgradu koju vidite u ovom gradu, napravili su Austrougari”. Austrougari su bili okupatori, ali zamislite da je nekom palo na pamet da poslije Prvog svjetskog rata poruši ili pusti da propadne, recimo, zgrada Vijećnice, zgrada pozorišta, pošte, likovne akademije i mnoge druge. Ili da iščupa tramvajske šine i uništi tramvaj koji su Austrougari u Sarajevu napravili prije nego i u sjedištu imperije, u Beču. Zanimljiva je i nije bez konteksta priča o Vijećnici i takozvanoj “Inat kući” u Sarajevu. Kada su Austrougari, naime, krenuli u izgradnju ove znamenite građevine, kada su joj odredili lokaciju, trebalo je porušiti jedan broj privatnih kuća. Svi vlasnici su pristali i bili dobro obeštećeni, samo je jedan rekao da njegova kuća nema cijenu i da je neće rušiti. Pregovarali su Austrougari sa čovjekom, nudili sve i svašta, ništa nije pomagalo, a kao uređeno carstvo, zakon su morali poštovati.
Pitali su ga na kraju, šta želi zauzvrat. Čovjek je rekao da ne želi pare, da ne vrijede zlatnici, samo da mu kuću prebace sa druge strane Miljacke, preko puta buduće Vijećnice. I Austrougari su ispoštovali njegovu molbu. Kamen po kamen, dio po dio, kuća je, potpuno identična, nikla na drugoj strani gdje se i danas nalazi. Od tada je poznata u narodu po nazivom “Inat kuća” u kojoj je sada neki od nasljednika otvorio restoran gdje navraćaju turisti da čuju iz prve ruke tu nevjerovatnu priču. Neko je sračunao da je samo u novoj eri vođeno oko dvije i po hiljade ratova. U svakom ratu neko je bio okupiran i neko okupator. Ali su i okupatori za vrijeme dok su boravili na nekom prostoru znali nerijetko da ostave značajne kulturne tragove. Meni je žao što u Beranama nije sačuvana katolička kapela koju su Italijani za vrijeme okupacije napravili u blizini današnje zgrade banke, preko puta Opštine. Žao mi je što nije sačuvan hotel Miladinovića na mjestu današnjeg Osnovnog suda, ili hotel Imperijal na mjestu gdje je sada Hipotekarna banka, kao i mnoga druga lijepa stara zdanja.
Srušeni su hanovi na dnu glavne ulice, srušena je Čarši-džamija preko puta hanova, gdje je prolaz pored čuvenog “Đerdana”. Uništen je Njegošev trg, nekadašnji Begluk, izgradnjom zanatskog centra. Moglo je mnogo toga da se sačuva u znak sjećanja na bilo koga ko je živio na ovim prostorima i ostavio neki kulturni trag. Kada bi svi imali razmišljanja kao “Ratomir Ruralni”, osim njegovog naciona u koji je zaljubljen, ne bi bilo više ničega. Ni Tumbarica gdje su arheolozi otkrili šest kulturnih slojeva još od doba eneolita. Nije nikakav problem da krenemo od i od ameba i da dođemo do današnjeg vremena.
Nema ništa sporno u tome da je neko ovovremeno većinski. Ali postoje i manjinski, kao što postoje i mnogi kulturni tragovi nekih drugih koji su Polimlje zvali svojim i ranije bili većinski. Heleni i Rimljani, recimo. I zato me raduje mogućnost da Rizvan-begova kula možda može biti sačuvana, kao što me uvijek rastuži kada prođem ulicom u kojoj sam porastao i danas živim, i gledam kako se prepušta propadanju kula Tomovića i njenog poslednjeg vlasnika, znamenitog crnogorskog filozofa Slobodana Tomovića. Većinsko Berane svakim danom pokazuje da nije “Ratomir Ruralni”. I mora ostati multikonfesionalni i multikulturalnu grad. Što više tragova i što više spomenika raznih kultura, time je veće bogatstvo svake sredine, u svakom pogledu. Neko to zna oduvijek, nekom će trebati vremena da to shvati, a neko možda neće shvatiti nikada i ostaće zarobljenik sužene svijesti.
Izvor: RTCG
