Ako iza ove operacije stoje Zapadne obavještajne službe ona bi bila briljantna, kao i sam tajming: sadašnja, po Putina pozitivna psihološka prekretnica u ruskom društvu i političkom i vojnom vrhu koje je konsolidiralo stanje i koje iskazuje vidljivu mirnoću (za razliku od ranije nervoze) kada su u pitanju i vojne akcije i daljnji ruski potezi u Ukrajini i inozemstvu, ali i kada je ruska javnost ogromnim dijelom stala uz Putina i rusku vojsku. Ali …

„Oružana pobuna“ – kazneno je djelo kojim je nadležno rusko tužiteljstvo okvalificiralo događaje koji su jutros potresli Rusiju ali i čitav svijet. Naravno, riječ je o događajima vojno-sigurnosne prirode koje je poduzela već globalno poznata ruska privatna vojska Vagner, u vlasništvu ne manje poznatog Jevgenija Prigožina.
Konkretno, pripadnici Vagnera, inače vrhunski obučeni i opremljeni, i u borbama u Donbasu, prije svega za grad Bahmut kojeg su nedavno i osvojili. prekaljeni borci – odlučili su se za ograničenu autonomnu demonstraciju sile.
Ali više ne na vrućim ukrajinskim bojišnicama, već na teritoriju same Ruske Federacije. Preciznije, u gradu Rostovu na Donu na jugozapadu zemlje, u crnomorskoj regiji, gdje su sinoć Vagnerovci blokirali rad svih civilnih i vojnih administrativnih tijela, između ostalog oklopnim su vozilima blokirali zgradu (stožer) Južnog vojnog okruga. Gradom se kreću naoružane patrole, a na ulazima i izlazima iz grada postavljeni su vojni punktovi. Složeno je stanje i u gradu Voronježu.
Ujutro je u tri regije – u Moskvi, Moskovskoj oblasti i Voronješkoj oblasti – proglašen režim protivterorističke operacije, a u mnogim regijama otkazuju se javne manifestacije kao i letovi civilnih zrakoplova prema Moskvi.
Svemu su ovom prethodile informacije objavljene na društvenim mrežama u ime Jevgenija Prigožina o “raketnim i bombaškim napadima Ministarstva obrane na pozadinske postrojbe privatne vojske Vagner”, koje su, prema navodima FSB-a i ruskog Ministarstva obrane „neistinite i predstavljaju informativnu provokaciju“.

Što se tiče trenutačnog stanja vidljivo je kako su sve civilne, vojne i vjerske strukture u zemlji otvoreno izrazile potporu ruskom predsjedniku Putinu, pozvavši čitav narod da stane uz njega, i oštro osudile poteze Prigožina i njegovih postrojbi. Svi se redom pozivaju na nužno jedinstvo zemlje u vrijeme dok se ona na ukrajinskim bojišnicama bori „s čitavim Zapadom“ koji Rusiji želi nanijeti strateški poraz i „zbrisati je s geografske karte svijeta“.
Prethodno je predsjednik Putin u javnom obraćanju Rusima nazvao postupke pobunjenika kriminalnom avanturom, zabadanjem noža u leđa Rusiji i izdajom, kao posljedica pretjeranih ambicija i osobnih interesa. Svi oni koji su krenuli putem izdaje, ucjene i terorističkih metoda snosit će neizbježnu kaznu, Oružane snage RF dobile su potrebne naredbe, kazao je ruski čelnik i naglasio da će se poduzeti odlučne mjere za stabilizaciju stanja u Rostovu na Donu, gdje je blokiran rad civilnih i vojnih vlasti.
Direktor ruske Vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin maloprije je izjavio kako je sada jasno da je propao pokušaj destabilizacije ruskog društva i rasplamsavanja vatre bratoubilačkog građanskog rata.
Sergej Muratov, zamjenik predsjednika odbora za obranu Vijeća Federacije, Prigožina je usporedio s ruskim generalom Andrejem Vlasovom kojemu je u Drugom svjetskom ratu „povjereno oružje, nada i dužnost da brani svoju zemlju, a on je svoje oružje okrenuo u drugom smjeru”, kao glavni “izdajnik Velikog domovinskog rata“. To je isto Prigožin ponovio i danas, kazao je. „Prigožin je Vlasov moderne povijesti Rusije. Mi uvijek čekamo izdaju od liberala, ali dobili smo izdaju s potpuno neočekivane strane. …“ – napisao je ruski senator na Telegram kanalu.
Predsjednik Čečenske Republike Ramzan Kadirov izjavio je juče slijedeće: “Borci Ministarstva obrane i Nacionalne garde Čečenske Republike otišli su u zone napetosti. Učinit ćemo sve da sačuvamo jedinstvo Rusije i zaštitimo njezinu državnost!”. Naglasio je da se pobuna mora slomiti i da su, ako za to budu potrebne oštre mjere, čečenski borci na njih spremni.
Putinu potporu pružili Erdogan i iranski državni vrh

Potporu ruskom državnom vodstvu pružili su Bjelorusija i Iran, a Putin o stanju u Rusiji telefonski izvješćuje i čelnike susjednih zemalja – Bjelorusije i Srednje Azije.
Sve ovo što se događa, naravno – vrlo pozorno motri i Zapad, prije svega u kontekstu ukrajinskog rata.
Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan nazvao je danas ruskog predsjednika Putina i izrazio punu potporu ruskom državnom vrhu i potezima koje ovaj čini u svezi pokušaja oružane pobune, o detaljima koje ga je tijekom razgovora informirao ruski vođa – kako je prenio Kremlj.
Kako je poziv obavljen na inicijativu turske strane, nije teško povući paralelu s pokušajem vojnog puča u Turskoj, također u približno slično, ljetno vrijeme, 15. srpnja, ali 2016. godine – kada je Putin, uz tadašnjeg iranskog vođu, bio prvi strani državnik koji je Erdoganu pružio otvorenu potporu i osudio namjere tamošnjih pučista (iako su tadašnji rusko-turski odnosi još uvijek bili ozbiljno poremećeni turskim obaranjem ruskog bombardera Su-25 nad Sirijom, u blizini turske granice).
Ponavlja li se na neki način povijest ili je u Rusiji stvar ipak o nečem drugom?
Zaključak: Tri teorije o tome tko stoji iza svega
Prema mom mišljenju, za sada se mogu iskristalizirati tri teorije o tome tko moguće stoji iza navedenog pokušaja oružane pobune u Rusiji.
Prema prvoj, i po mene najmanje vjerojatnoj, uzrok pobune je nedavna odluka ruskog Ministarstva obrane da svi dragovoljci koji stupaju u redove ruskih postrojbi, uključujući i u one u privatnom vlasništvu pa time i Vagnera, ugovore moraju sklapati isključivo s Ministarstvom obrane preko kojeg će im se i isplaćivati novčana sredstva. Tom se potezu odmah otvoreno usprotivio Jevgenij Prigožin, kazavši kako njegovi borci to neće učiniti. Naravno, Prigožinov biznis ovom mjerom može biti uzdrman, ali je teško očekivati da bi se samo zbog toga odlučio na oružanu pobunu;
Druga teorija je kako iza svega ovog stoje strane obavještajne službe, koje su, umjesto, očekivano liberala, za napad na rusku državnu vlast izabrale na bojištima provjerene i u ruskom narodu vrlo popularne pripadnike Vagnera – nedvojbene ruske domoljube. To bi stranim agenturama posve sigurno nudilo puno veće šanse za konačni uspjeh destabilizacije ruskog društva i preuzimanje vlasti u Moskvi od sebi odanih struktura, nego da isto čine s liberalnom oporbom koja je u strahu za svoju budućnost stjerana u kut (osim one koja stoji uz Hodorkovskog, Navaljnog (on je u zatvoru u Rusiji) i njima sličnih koji djeluju u inozemstvu i koji otvoreno zastupaju teze o rušenju ne samo Putina, već i geografskom smanjenju teritorija ruske države u doslovnom smislu riječi).
I treća teorija bila bi kako iza svega ovog stoji sam Vladimir Putin i najuži krug njegovih provjerenih suradnika iz redova vojske i FSB-a. Cilj bi bio konačni obračun sa svim, iz bilo kog razloga nepoćudnim elementima odnosno kadrovima u vojnim i civilnim strukturama vlasti (zbog nesposobnosti, pasivnog otpora središnjoj državnoj politici, partikularnih interesa, koruptivnih radnji i sl.), kojima rusko društvo obiluje. Pri tom se najčešće radi o kadrovima s dugim profesionalnim stažem i potencijalno izloženim različitim vanjskim i unutarnjim pobočnim utjecajima.

Kako sam prvu teoriju označio kako najmanje vjerojatnu, ostaje dileme između dvije posljednje.
Odgovor koja je od njih točna dat će samo vrijeme.
Naime, ako se stanje u pobunom zahvaćenim regijama tj. gradovima razriješi brzo i bez značajnijih posljedica po ruski državni vrh, to bi značilo mogućnost briljantno odigrane Putinove igre, slično onoj kakvu je odigrao i sam Erdogan nakon neuspjelog vojnog puča. Naravno uz bitnu razliku što puč u Turskoj nije organizirao sam Erdogan, ali se njime kasnije itekako okoristio u konačnom razračunavanju s neugodnom oporbom iz redova FETO-a disidenta Fetulaha Gulena u SAD-u i s njim povezanih kadrova u vojsci, obavještajnim i sigurnosnim strukturama, ali i na širokom javnom prostoru – poput kulture, medija i td.
I obratno, ako se stanje u Rusiji brzo ne smiri, već dođe do njegove daljnje destabilizacije – bit će jasno kako su briljantnu operaciju, usudio bih se reći do sada neviđenu – u Rusiji izvele (pokrenule) Zapadne obavještajne službe.
Tajming za istu bio bi im savršen: potpuno vidljiva, po Putina pozitivna psihološka prekretnica u ruskom društvu i ruskom političkom i vojnom vrhu koje je konsolidiralo stanje i koje iskazuje vidljivu mirnoću (za razliku od ranije vidljive nervoze) kada su u pitanju i vojne akcije i daljnji ruski potezi u Ukrajini i inozemstvu, ali i kada je ruska javnost ogromnim dijelom stala uz Putina i rusku vojsku.
Osim toga, što god tko govorio, jasno je da su ruske snage do sada ne samo zaustavile ukrajinsku protuofenzivu koja nije polučila nikakve spomena vrijedne rezultate (navodno osvajanje desetak sela na 1000 kilometara bojišnice u tri tjedna ofenzive to sigurno nisu), već su ukrajinskoj vojsci nanijele i neočekivano velike ljudske i materijalne gubitke, o čemu ovih dana otvoreno pišu i utjecajni zapadni mediji, poput jučer CNN-a, a ranije i Njashington Posta i drugih medija.
U takvim, po Moskvu povoljnim okolnostima, dogodila se sadašnja oružana pobuna.
Dakle, tko iza nje stoji najbolje će pokazati vrijeme odnosno brzina njezine neutralizacije.
Zoran Meter
Izvor: Geopolitika.news
