Piše: Vojin Grubač
Informacije da Crnoj Gori nedostaje 1.500 policajaca, da je u zadnje tri godine 106 sudija napustilo funkciju i da sada nedostaje 57 sudija su interesantne s više aspekata.
Naime, u vremenima vladavine Đukanovića svako ko se zapošljavao morao je imati partijsku, ideološku, pa i nacionalnu podobnost za državni posao.
To se posebno odnosilo na posao u sudstvu i policiji, gdje sada nedostaje kadrova zbog nepravovremenog reagovanja i planiranja, složenih procedura, ali i nezainteresovanosti građana za rad u tim oblastima.
Sistem zloglasne kadrovske segregacije je postojao i u školstvu.
Ideološki, politički i etnički nepodobni profesori su bili bez posla godinama, neki i cijelih 17. godina.
Poslije 30. avgusta 2020. godine vremena su se promijenila, ali mnogo čega izgubilo zbog neažurnosti i nepravovremenog reagovanja tzv. „pobjednika“.
Poslije promjena u vrhu države i policije: pojavili su se kriminalni razgovori sa Skaj aplikacija koje je proslijeđivao Europol.
Uslijedila su hapšenja, čak i „krupnih riba“, uz hvalisanje političara kako su time „zadali teški udarac kriminalnoj hobotnici koja je obitavala u državnim organima“ i bila čvrsto povezana s organizovanim kriminalom.
Međutim, zbog nedostatka sudija sve se to polako pretvorilo u farsu.
Optuženi se, uz jemstvo, puštaju da se brane sa slobode a suđenja se beskonačno odlažu s ciljem da se nikada ne okončaju.
Konačni rezultat će biti nikakav: ravan nuli, ukoliko ne dođe do radikalnih promjena u sudstvu.
Od 30. avgusta 2020 godine carovala je nebriga o pravosuđu i sada je jasno da pravosuđe nije bilo prioritet reformi Vlada koje su uslijedile poslije toga datuma „pobjede“.
Sadašnji nedostatak 1.500 policajaca pokazuje da se ništa nije planiralo niti po tom pitanju, što će rezultirati drastičnim smanjenjem bezbjednosti građana i njihove imovine.
Dakle, u protekle tri i po godine ništa se nije ozbiljno planiralo pa je i rezultat adekvatan.
Prioritet su bila partijska zapošljavanja „po dubini“ i jalova priča o „borbi protiv hobotnice“, koja neće imati sudski epilog.
Vlada Spajića je dobila u nasledstvo mnogobrojne probleme koji nisu rješavani godinama.
U tu priču se idealno uklopila i režirana pobuna sindikata ionako prebukiranog javnog sektora, gdje je bar polovina radnika višak.
I kao „šlag na tortu“se desila pobuna radnika cetinjska „Košute“, koji su se „sjetili“ neisplaćenih plata iz 1996. godine!?
Opšta egzotika, zar ne?
