Koalicioni partneri SSP-a, Zeleno lijevi najavljuju konkretniji i radikalniji bojkot u slučaju da bojkot bude odluka. Pitanje je šta bojkot može donijeti opoziciji ako se uzmu u obzir iskustva od prije nekoliko godina. Ako se ima u vidu da se građanska opozicija (možda i prečesto) oslanja na Brisel, onda im stvari na tom terenu neće ići na ruku jer se Evropa već sada priprema za svoje izbore (izbori za evropski parlament)
Za vikend je u Beogradu „pod pokroviteljstvom“ inicijative ProGlas potpisana saradnja između najveće opozicione koalicije „Srbija protiv nasilja“ i najveće nacionalno profilisane – opozicione koalicije „Nada“ (Novi DSS i Poks). Saradnja prema riječima potpisnika nema ideološke primjese i tiče se samo izbornih uslova. Da li ovaj oblik saradnje može biti uvod u izbornu koaliciju? Iz Novog DSS koji predvodi Miloš Jovanović kažu da je o tome rano govoriti, lider SSP Dragan Đilas prethodno je pozvao Nadu u „široki front“, dok je prvoplasirani na listi Srbija protiv nasilja (kopredsjednik Zeleno levog fronta) Radomir Lazović iznio mišljenje da je bolje da opozicija ide u dvije kolone. No, prije nego se utanači izborni format, očigledno je da će opozicija imati „posla“ oko usaglašavanja odluke da li će na izbore uopšte izaći.
Odluka o terminu novih beogradskih izbora može biti saopštena već u utorak, nakon izbora Ane Brnabić za predsjednicu Skupštine. Vučić je najavio da bi beogradski izbori mogli biti održani 2. juna.
Iz SSP, najjače članice koalicije Srbija protiv nasilja, već je saopšteno da neće ići na izbore u slučaju da isti budu zakazani za 28. april. Oni traže dodatno vrijeme za ispunjavanje preporuka ODIHR-a i poboljšavanje izbornih uslova. Ako se ima u vidu da ni Njemačka svojevremeno nije ispunila brojne preporuke ove organizacije, pitanje je koliko i zašto to obavezuje Srbiju.
Koalicioni partneri SSP-a, Zeleno lijevi najavljuju konkretniji i radikalniji bojkot u slučaju da bojkot bude odluka. Pitanje je šta bojkot može donijeti opoziciji ako se uzmu u obzir iskustva od prije nekoliko godina. Ako se ima u vidu da se građanska opozicija (možda i prečesto) oslanja na Brisel, onda im stvari na tom terenu neće ići na ruku jer se Evropa već sada priprema za svoje izbore (izbori za evropski parlament).
Možda najveću motivaciju za sada održava inicijativa ProGlas, čiji je skup u decembru bio posjećeniji od svih opozicionih postizbornih protesta. Teza da Proglas nije uticao na izlaznost jer je razlika u ciframa bila veoma mala u odnosu na izbore 2022. godine, nije skroz relevantna jer je pitanje kakva bi izlaznost bila bez angažmana ProGlasa? Ovo osobito dolazi do izražaja ako se ima u vidu da su prošlogodišnji protesti izgubili na masovnosti nakon što je nastupilo ljeto i nakon što ih je „preuzela“ opozicija. Iako prema istraživanjima značajan broj birača u Srbiji još uvijek nije ni čuo za ovu inicijativu ili je načuo tek nešto malo, ProGlas je tokom izborne kampanje bilježio na društvenim mrežama mnogo veću vidljivost i popularnost od koalicije Srbija protiv nasilja. Koje sve kategorije biračkog tijela oni motivišu i da li se radi o potencijalnom rivalitetu unutar jednog biračkog tijela, to za sada nije poznato.
Izvjesno je da je opoziciji poslije decenije izbornih poraza neophodno i osvježenje i podrška. Da li to može ostvariti konkretnijim angažmanom grupe intelektualaca i umjetnika iz ProGlasa ili koaliranjem sa djelovima nacionalne opozicije, ili „po malo od oboje“, ostaje da se vidi u narednim sedmicama i mjesecima. Ukoliko se odluče na istu izbornu strategiju i formate, dok Vučić okuplja stranke i pojedince u Pokret za narod i državu, opozicija rizikuje da se suoči sa bojkotom sopstvenih birača. Sa druge strane, još uvijek je nepoznanica i to: da li je ProGlas i ako jeste – na koji način zainteresovan za izbore i još važnije da li koalicija Spn i Nade donosi sinergetski efekat?
Konačan odgovor mogu pružiti samo izbori.
Redakcija
