Nisam mogao da smislim Karlsona. Američki desničar koji je rastao uz zlatnu kašiku nežno ušuškanu u belu zadnjicu predstavljao je ono najgore u SAD. Izveštačeni histerični smeh je posebno iritirao uz njegove ostrašćene tirade gde se istovarao po čitavom svetu sem po svom dvorištu. Uz lestvicu korporativnih medija je grabio žustro i brzo postao jedan od glavnih bukača američke desnice. Nemoralno je gurao narativ američkog vojno-industrijskog kompleksa bez obzira na krvoprolića koji je isti orkestrirao širom planete

A onda se nešto promenilo. Kao jedan od frontalnih glasova za podršku brutalnoj američkoj invaziji na Irak, bio je za razaranja i totalno uništenje nesrećne zemlje. Lažnu državnu priču o oružju za masovno uništenje je ponavljao kao papagaj i time bio saučesnik u ovom zločinu. Onda je pre par godina izašao pred svoj širok auditorijum, priznao da je bio zaveden i izvinio se iračkom narodu nekoliko puta koga je u jednom trenutku nazvao „polupismenim primitivnim majmunima“. Prvo nisam poverovao njegovom vaskrsenju međ’ ljude, ali sam počeo da ga pratim.
Ne samo da je promenio mišljenje nego je svetu objasnio kako mainstream mediji maliciozno oblikuju javno mnjenje. Sve dok je ponavljao mantru oblikovanu u kuhinji zla Rupert Murdoka, bio je podoban. Taj starac od 93 godine koga očigledno ni pakao neće, je rodonačelnik medijske spin mašine zvane Foks Njuz. Kralj žute štampe i svega pokvarenog u medijima on decenijama truje svet od Melbourna do Nju Jorka. Ako ste mislili da nema većih ološa od balkanskih medijskih tajkuna, grdno ste se prevarili, Murdok je prekršio sve medijske standarde u svim zemljama gde štampa svoje đubre.
Taker je prvo stidljivo, a onda sve glasnije kritikovao zadati narativ. Cenzuru koju vlasnici medija nameću novinarima je sve češće prozivao kao i ratobornost američkog establišmenta. Kako mu se omča oko novinarskog vrata na Foksu stezala on je bio sve ispravniji korigujući narativ tamo gde je smatrao da je besmislen (skoro svuda). Varnice su prštale toliko da su isijavale kroz program, tada već najgledanijeg novinara na planeti. The guys upstairs su bili sve nervozniji jer im je establišment skakao po kičmi zbog Karlson-ovih politički neprihvatljivih skretanja.
Foks Njuz i Taker su se razišli prošlog proleća nedelju dana nakon sudskog poravnanja u kom je medijska crna rupa platila odštetu od $787 miliona. Slučaj se ticao firme Dominion Voting System, koja se bavi proizvodnjom mašina za glasanje. Prozivali su ih da su učestvovali u nameštanju predsedničkih izbora 2020. godine kada je Tramp izgubio od Bajdena. Lepota slobode govora u SAD je da možeš da baljezgaš što ti sitna duša ište, ali tu je i zakon o odšteti. Svako može da te tuži i ako dokaže da je tvoje laprdanje nanelo štetu, istu moraš da platiš taman bila astronomska. Ako se dokaže da prenosiš tuđa mišljenja i narativ u narodu, onda te Prvi Amandman Ustava štiti i možeš da nastaviš. Ako se dokaže da si izmišljao uz nameru da naneseš štetu, onda bolje da ti je tata milijarder. Murdok, stari namazanko, je već na početku suđenja shvatio da je baš toksično okruženje unutar Foks Njuz mreže navodilo novinare da agresivno napadaju firmu bez trunke dokaza. Izribao je svoje advokate i pristao da se nagodi na skoro milijardu dolara odštete.
U tom momentu Taker Karlson se poneo moralno: odbijao je da gura narativ protiv Dominion firme bez jasnih dokaza. Tokom suđenja njegovi mejlovi i poruke jasno demonstriraju da se gadi i tog narativa i da se gadi i Trampa i njegove priče o ukradenim izborima. Prozivao je u porukama rukovodstvo Foks Njuza nagoveštavajući da će im se ova epizoda obiti o glavu.

Kada se saga završila Murdok i njegova ekipa, umesto da unaprede Karlsona zato što se držao protiv svih, i bio u pravu, oni se sa njim rastaju. Od tog momenta, kada je njegova slava bila ograničena na Ameriku, počinje globalni uspon. Postaje glas onih koji preziru postojeći establišment, a naročito zvanične medije. Brzo otkriva da mu u doba interneta nije potrebna medijska kuća kako bi distribuirao svoj sadržaj. Prelazi na X platformu gde se sve radikalno menja – publika od milionskih gledanja raste na „broj veći od broja stanovnika SAD“, prema rečima Ilon Maska. Započinje Taker Karlson Netvork i na taj način sebi obezbeđuje finansijsku kompenzaciju daleku veću od $15 miliona koliko je prema Forbes-u zarađivao kod Murdoka. Ovo je jasna demonstracija kako se interent ‘spustio’ na nivo građana i sada su novinari pojedinci u stanju da direktno komuniciraju sa svojom publikom. Dolazi smrt uredničke kulture.
Medijske kuće širom sveta su u panici. Jasno im je da vrhunski novinari ne moraju da nose okove interesa establišmenta već da imaju direktnu žicu do konzumenta. Slavni Glen Grinvald, novinar koji nam je otkrio Snouden aferu, odavno nije deo medijskih kuća već piše za Sabstak, plarformu gde možete da se pretplatite na njegov rad.
Ove radikalne promene medijskog horizonta su fenomenalne jer je lakše verovati osobi nego sumnjivim kućama sa opskurnim vlasnicima. Ti vlasnici, kao i kod nas, se retko pojavljuju i najčešće ne znaju jednu prosto proširenu rečenicu da napišu. Ali su zato veoma sposobni da profitiraju od propagande koju šire zarad interesa političkih grupacija. Tako da ne čudi što je intervju kalibra Vladimir Putin odradio baš Taker. Dok ga žustro pljuju zbog izdaje, podguzne muve medijskog mejnstrima balave od profesionalne ljubomore. U rangu sa novinarskim velikanima poput Barabare Volters i Majk Volesa, on je uspeo da na dva sata posedne najvećeg i najkontraverznijeg svetskog lidera današnjice. Barbara je u istom maniru intervjuisala Lastra kao što je Voles sedeo i sa Putinom i sa Ajatolom Homeinijem. Globalno, Taker Karlson je jedini novinar tog kalibra danas.
U prvih 24 sata intervju je videlo skoro 160 miliona ljudi. To je 2% svetske populacije. Da je intervju obavio u okviru kuće Foks Njuz, prvo je pitanje da li bi politički establišment dozvolio da se isti desi, a drugo vidljivost bi bila daleko manja. Kvalitetan, necenzurisan materijal lako nalazi put kroz etar do čitave svetske populacije. Rapidan pad uticaja medija je neminovan i Karlson će biti simbol tog posrnuća.
I sam sam svedok tog procesa u našem regionu. Čitate blog koji je pre samo dve godine imao stotinjak čitanja dnevno, a sada je u hiljadama sa čvrsto utvrđenom publikom. Sve sam postigao kvalitetom članaka bez jednog dinara uloženog u marketing. Takođe sam svedok pada uticaja kako televizije tako i pisane štampe. Kvalitet ljudi u tim institucijama nije ni za pomenuti i svi imaju problem privlačenja kvalitetnog kadra. Ni ne znaju da umiru. Pojava podcast formata razara mainstream medije jer se oslanja na kvalitet jedne osobe i moći da uz pomoć gostiju stvori daleko kvalitetniji sadržaj. U poređenju sa tim trendom klasični dnevnici su postali cringe, što kažu klinci.
E da, Taker Karlson me i dalje iritira do bola.
Vladimir Đukanović
Izvor: Fejzbučenje
