Državnička impotencija naših lidera vidi se u tome što će na svakim narednim izborima oni biti sve slabiji. Srbi vape za ujedinjenjem. Ko u Crnoj Gori može da ih povede? Ima li takvago, a da nije naklonjen „zapadnim partnerima“, ne naroda radi nego sebe radi?
Nebrojeno sam puta tokom žarkog ljeta odgovarao na učestala pitanja za opstanak Srba u Crnoj Gori zainteresovanih drugih, ljetujućih Srba: Da li se nešto promijenilo od izbora 30. avgusta 2020? Ne, nije. Dogodila se samo smjena igrača u političkoj utakmici koja se održava po istim pravilima unutar poznate, prozapadne paradigme. Promjene su se dogodile u džepovima sljedbenika onih političkih sekti koje će (jednog dana) formirati vladu, ali je mahom sve ostalo po starom: problematična himna, problematična zastava, neizvađen nož iz leđa Srbije, neizvađen nož iz leđa Rusije, Sveti Sava van škole, toksične nevladine organizacije u školama, oficijelni zagrljaj i sa Ukrajincima i sa Albancima, samo sa najrođenijim ne.
Neću biti jedini koji će se osjećati izdanim ako Srbi uđu u vladu mandatara Milojka Spajića i na taj se način saglase sa priznanjem Kosova*, saglase sa srebreničkim narativom, pristanu, pod formom ranije preuzetih obaveza, na produžetak sankcija Rusiji, klimnu glavom na zakon o e-valuti, zatvore oči na nova zaduživanja, samo u Skupštini pred TV kamerama, zbog poena među biračima, kažu koju protiv evidentnog formiranja „Velike Albanije“, te nastave da se snishodljivo smješkaju stranim ambasadorima od kojih im, u koloniji, i zavisi status.
U godini velikog k-19 eksperimenta ustanovio sam da narod više ne postoji jer nije uspio da iznjedri nepotkupivu nacionalnu elitu. Godine 2020. izdali su nas svi, i tzv. lideri, i opozicioni vođe. Ćutke su pristali da nas sve pozatvaraju, unište nam ekonomiju i naude zdravlju, ne usuđujući se da, unutar kolonije, guknu protiv preporuka privatne Svjetske zdravstvene organizacije i briselskih birokrata, pervertiranih i potkupljenih činovnika koji su cijelom kontinentu, a šire samo onim geografijama ozračenim Kolektivnim zapadom, propisivale k-19 mjere, kao uvod u konačno rješenje, tj. plan depopulacije. I dok s dozom gnušanja gledam po narod unaprijed izgubljenu bitku u kojoj se Pokret Evropa sad, koji je dobio najviše glasova na izborima, udvara svima partijama koje znaju ko mora da ih obeščasti ako kažu: Da!, više se ne pitam kako mogu, jer im je političko prostituisanje uslov postojanja.
Srpstvo u Crnoj Gori propada uprkos megatonama energije samo tokom ljeta uloženim u more skupova, hramovskih slava, trgova od ćirilice, u humanitarne koncerte i duhovne akademije, u liturgije kanonske Srpske pravoslavne crkve, prije svega.
Kako se ne može služiti Bogu i mamonu, čelnici srpske opozicije, budući činioci vlasti u vesternizovanom Montenegru, ako su na Trgu od ćirilice, jesu li licemjeri?, što čine tamo kad delaju latinično? Ako su na liturgiji, jesu li tu da se pokaju, ili će sa zapadnim partnerima i dalje saditi regionalne tikve, parama i dijalogom kao dvama operativnim alatima?
Naši lideri su nas izdali.
Kad Svjetska zdravstvena organizacija odluči da projavi novi virus, naši će lideri kao služinčad kazati gdje se zbog zdravlja nacije mora sprovesti lokdaun. Naši će lideri opet uvesti igle u mišice svoga naroda. I daće dozvolu da za naše pare našim venama poteče ubistveni otrov.
Naši lideri potpisaće nova zaduženja, vjerovatno finalna, u dug će otjerati i unuka tuđeg sina. Jer je lider – umjesto da bude vođa i spasitelj, umjesto da mu uzor bude Hrist – od naroda odrođen um, počesto mrzitelj svoga roda. Naši će lideri, ucijenjeni zato što mrze matricu koja ih je rodila, učiniti sve da opstanu unutar zapadne paradigme, a na račun svojih sunarodnika, do konca. Oni će ukinuti slobodu, i plaćanje kešom proglasiće balastom. Pervertirani vlašću, lažni će Srbi Srbima uvesti kopi-pejst petnaestominutne gradove, život nadgledan kamerama, sistem socijalnog rejtinga, pakao na zemlji.
Naši će lideri do te mjere poludeti da će iskonski otklon prema svemu što je satansko, u odnosu na ortodoksno hrišćansko, mrzeti i progoniti. Po čemu možemo naslutiti da se naši lideri mogu preobraziti na naličje? Po tome što već jesu, jer se sa đavolom nakon 1999. na ovim prostorima tikve ne bi trebalo da sade, niti se sa predstavnicima Kolektivnog zapada, pa neka je to i mandatar Spajić, ne beru plodovi u futuru drugom. Državnička impotencija naših lidera vidi se u tome što će na svakim narednim izborima oni biti sve slabiji. Srbi vape za ujedinjenjem.
Ko u Crnoj Gori može da ih povede? Ima li takvago, a da nije naklonjen „zapadnim partnerima“, ne naroda radi nego sebe radi? Nema. Naš lider rodiće se ili iz megatona gorepomenute energije u sadejstvu sa ruskom pobjedom, ili ćemo kao narod propasti, oni s manje entitetskih elementarnih čestica postaće u Srbiji neki novi, mlaki, Srbi, u Crnoj Gori, tože, neki mlaki Srbi, novi Montenegrini. Naši lideri će u prognostikovanim danima pred nama ne samo glasati za usvajanje djece od strane LGBTitd. persona nego će glasati, slijedeći agendu na koju su se zakleli ulaskom u Vladu, da i brašno od insekata uđe u sastav konzumnog brašna. I da insekti budu obrok našim najmlađima, u vrtićima i školama. Naši su lideri izdajnici in progres, jer ko prevjeri jednom, služiće stranom gospodaru zauvijek.
Nikola Malović
Izvor: Pečat
