Antena M, CDM, Analitika, Aktuelno, Pobjeda – pet srbomrziteljskih medija koji konstatno šire mržnju i netrpeljivost među građanima, rođenom braćom i kumovima, svakodnevno štancuju „vijesti“ koje unose nemire po sistemu „trn u zdravu nogu“.
Najnovija serija dramatičnih dojava iz Novog Sada gdje je tamošnje SNP buduću operu „Vladimir i Kosara“ najavilo kao „srpske Romea i Juliju“ htjela je da ovdašnjoj publici stvari predstavi kao najnoviji atak srpskog hegemonizma na Crnu Goru. Po njima, dukljanski knez Jovan Vladimir ili ne može ili ne smije biti Srbin. Jer ako ga neko tako predstavi – taj ugrožava crnogorski identitet!
Na stranu tema da istorijska nauka ima osnova da vjeruje u srpski etnicitet čuvenog hrišćanskog vladara mučenika. Na stranu činjenica da su o njemu više pisali istraživači, putopisci i književnici iz Srbije nego oni iz Crne Gore (kao sto je Njegoš više i ljepše pisao o Obiliću nego iko ikada od pisaca iz Srbije). Ovdje ističemo činjenicu da polovina sadašnjih građana Crne Gore dijeli stav uprave SNP-a o tome da sve što je vezano za ovog srednjovjekovnog zetskog vladara može nositi pridjev srpskog, a da to istovremeno nema i ne mora imati veze sa državom Srbijom.
Ako je Kočićev „Jazavac pred sudom“ srpska povjest iz predjela koji nikada nijesu pripadali državi Srbiji pa ni danas ne pripadaju; ako istu sudbinu ima Matavuljev „Pilipenda“… zašto onda Srbi u Crnoj Gori, pa sljedstveno tome i njihovi sunarodnici izvan Crne Gore, ne mogu povjest o Jovanu Vladimiru i Kosari prepoznati i oglasiti kao dio svoga narodnog stvaralaštva i svoje predanjske i umjetničke interpretacije?
Ko je Danilo Marunović da prekraja slobodnu narodnu volju tolikih ljudi, i iskaze tolikih naučnika, koji pri tom, ne vrijeđaju niti jednu normu, niti jedan zakon Crne Gore? Da li njemu neko smeta da Vladimira i Kosaru sagledava i prepričava u kontekstu koji je izvan srpskog identiteta? Ne. Ali njemu smeta kreativna sloboda drugih. On hoće da u pozorište uvede nacističke mjere… „šta se smije a šta se ne smije reći i kako se nešto smije i ne smije nazvati“. Šekspirovi danski plemići ili mletački trgovci mogli su do danas biti pripadnici bilo koje nacije i rase, na bilo kojim pozorišnim daskama, samo čovjek koji po svoj prilici zaista jeste bio Srbin, ne može i ne smije to da bude u montenegrinskoj viziji ovih pet spisateljskih brloga.
Redakcija
