Mi živimo u svijetu gdje su sahrane važnije od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj.
Eduardo Galeano (1940-2015), urugvajski novinar i književnik koga nazivaju „najistaknutiji pisac globalnog fudbala“ i „književni div latinoameričke ljevice“, porijeklom je iz propale aristokratske porodice. Počeo je da radi sa četrnaest godina, a već u dvadesetoj postao je urednik uglednog nedjeljnika Marča, za koji su pisali velikani poput Maria Vargasa Ljose i Maria Benedetija.
Svoju prvu knjigu objavljuje 1971. godine pod nazivom „Otvorene vene Latinske Amerike“. Autor je u svojoj studiji pokazao čitaocu uzroke siromaštva i socijalne nesigurnosti ljudi koji žive na kontinentu. Zbog ove knjige Eduardo je proveo dvije godine u urugvajskom zatvoru.
Nakon izlaska na slobodu, bio je primoran da se preseli u Argentinu. Ali čak je i tamo njegovo pisanje bilo „neprijateljsko“. Tri godine kasnije, nakon sljedećeg vojnog udara, Galeano je pobjegao u Španiju. U ovoj zemlji napisao je svoju čuvenu trilogiju „Sjećanje na vatru“, što je primljeno kao najmoćnije književno optuživanje kolonijalizma u Južnoj Americi.
Turbulentan život oblikovao je Galeanov društveni angažman i književni opus. Objavio je više od četrdeset knjiga. Poslije demokratizacije Urugvaja, 1985. Galeano se vraća u Montevideo, gdje provodi ostatak života kao ljevičarski orijentisan intelektualac. Analizira odnose između slobode i ropstva, demokratije i diktature, težeći „da se približi konkretnoj ljudskoj stvarnosti i političkoj ekonomiji“.
Ovdje donosimo neke njegove popularne misli, sentence, jezgrovita zapažanja o raznim problemima savremenog života.
- Tijelo Hose Miguela Korkeda vrvi od pitanja. Odavno je prestao da ih broji, ali se sjetio dana kada je sve počelo. Desilo se u Sevilji, u toku jednog sunčanog popodneva i, kao što već možete pomisliti, uz mirisnu notu procvalih pomorandži; u popodnevu kao bilo kom drugom, u radnom danu kao bilo kom drugom radnom danu. Krenuo je put kuće, provlačeći se kroz gomilu, u samoći kao bilo kojoj drugoj samoći, kada se odjednom javi prvo pitanje. Zujeći poput muve, isprva je pokušavao da ga se otarasi, ali je kružilo oko njega sve dok se nije uvuklo pod kožu, odbijajući da ode. Te noći nije mogao da zaspi. Sledećeg jutra, Hose Miguel je odlučno sjeo na stolicu i izjavio: „To je to, ne pomjeram se ni za pedalj dok ne saznam ko sam“.
- Svijet je uglavnom podijeljen između nedostojnih i ogorečenih, a svako biva na strani koju sam bira.
- Postoji tzv. Međunarodna zajednica? Je li to nešto više od kluba trgovaca, bankara i vojnika? Je li to nešto više od umjetničkog imena koje Sjedinjene Države daju kada igraju?
- Ljubav je ponižavajuća jer se vrši vertikalno i odozgo; solidarnost je horizontalna i podrazumijeva međusobno poštovanje.
- Nasilje izaziva nasilje, kao što znamo; ali takođe stvara profit za industriju nasilja, koja ga prodaje kao spektakl i postaje obejkat potrošnje.
- Stvoreni smo od vremena. Mi smo njegovi glasovi i njegova stopala. Stopala vremena koračaju našim stopama. Prije ili kasnije vjetrovi će izbrisati naše tragove. Svi to znaju. Koračanje kroz ništa, tragovi nikoga? Glasovi vremena pripovjedaju svoj put.
- Zakon tržišta, zakon uspjeha. Sve je manje mjesta za improvizaciju i stvaralačku spontanost. Sve više je važan rezultat, a sve manje vještina. Rezultat je postao neprijatelj rizika i avanture. Igra se da bi se zaradilo i da se ne bi izgubilo, a ne da bi se uživalo u radovanju zbog davanja radosti.
- Mi živimo u svijetu gdje su sahrane važnije od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj.
- Prema starim vjerovanjima, drvo života raste naopačke. Lišće se zavlači u tle, a korijenje gleda u nebo. Ne nudi mu plodove, već svoj izvor. Umjesto da skriva duboko u zemlji svoja najintimnija i najranjivija mjesta, ono ih razgolićuje, izlažući ih vjetrovima svijeta. „To je život“, kaže drvo života.
- Događaji su se jednom dogodili, ili gotovo dogodili, ali im je dobra strana da se događaju svaki put kad se pričaju.
*M.
